Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»SVJETLOST ČISTE POEZIJE KOJOM JE ANDRIĆ INSTRUMENTIRAO SVOJE ROMANSIJERSKE TEME«, nekrolog I. Andriću, izdiktiran 13. III. 1975. E. Čengiću kao posebna izjava za sarajevsko Oslobođenje; budući da je distribuiran i preko Tanjuga, pojavio se sljedećeg dana i u drugim dnevnim listovima na području Jugoslavije pod različitim redakcijskim naslovima. Potom je objavljen 1985. u Čengićevu djelu S Krležom iz dana u dan (I, str. 302-303), te u knjizi Svjedočanstva vremena (Sarajevo 1988).

K. nekrolog započinje konstatacijom kako je Andrićeva Nobelova nagrada pobudila pozornost međunarodnog tiska za cjelokupnu književnost u Jugoslaviji i da je on ulogu reprezentanta »jedne do tog trenutka više-manje nepoznate literature« odigrao dostojanstveno. Potom se K. nostalgično prisjeća Andrićevih početaka u Hrvatskoj mladoj lirici i knjizi Ex Ponto, ponavljajući neke od pohvala koje je napisao u svojem mladenačkom prikazu te knjige u Hrvatskoj riječi (16. X. 1918). Posebno ističe naklonost hrvatske javnosti koja je pozdravila »prodor velikog talenta«. Nekrolog završava poentom o osobitosti Andrićeva stila: »kako se njegov gotovo bogobojazni adagio ritmički prelijeva do živahnijeg andanta, zatim već tren-dva kasnije smiri u lirskoj kantileni beznadne samoće. Hoće li se naći neko pero da ovog klasičnog simbolista oslobodi od dekorativnog folklora i da ga osvijetli svjetlošću čiste poezije kojom je instrumentirao svoje romansijerske teme?«.

Vel. V.