Uskrsna pjesma

traži dalje ...

»USKRSNA PJESMA«, prvi put objavljena u Savremeniku, 1923, 2, zajedno s još osam pjesama pod zajedničkim nazivom Lirika (1920), a zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji; u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) uvrštena je u ciklus Ranjavi motivi; u konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji.

Iskustvo cikličkog proljetnog buđenja života nakon zimskog mrtvila u kultovima mnogih starih naroda iskazano je u mitu o umirućem i uskrsavajućem bogu kojega se nastojalo udobrovoljiti raznim obrednim svečanostima. Datum svetkovanja Uskrsa kao kršćanskog blagdana, koji je povezan s biblijskim prikazom Kristova uskrsnuća (»U slavu svijetlog proljetnog trijumfa /.../ i sve je svijetli sveti uskrsni trijumf...«), u doba je proljetnog buđenja prirode pa se u tome, s jedne strane, ogleda kršćansko tumačenje učinka Božje riječi i njegova duha, a s druge, održava se veza i s mitološkim obredima pretkršćanskih vremena. O takvome Uskrsu govori ova Krležina pjesma u svojem prvom dijelu, međutim, njezino je težište na motivu »praznog groba«. U ovoj paraboli s jednim biblijskim motivom prema kojemu je Isus Krist nakon tri dana uskrsnuo i njegov grob ostao prazan, čime je započeo misterij uskrsnuća prema kojemu duša pokojnika odlazi u »svijet koji ima doći«, K. govori o svojem tijelu kao praznoj grobnici »iz koje je radost nestala« u svečanom uskrsnom danu. Nestala je za pjesnika mogućnost preobrazbe, ponovnog rođenja, a u Krležinoj poetici to znači »božansko nadahnuće«, kreativnu inspiraciju, pa je to lamentacija nad odsutnošću onoga motiva koji bi pokrenuo njegovu imaginaciju.

Vi. B.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

Uskrsna pjesma. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1132>.