Večernja pjesma

»VEČERNJA PJESMA«, objavljena je u Lirici (Zagreb 1919) a potom u Knjizi lirike (Zagreb 1932) kao dio ciklusa Pjesma pomirenja, te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Mnoge Krležine pjesme koje u naslovnoj sintagmi imaju riječ pjesma uglavnom reflektiraju sebe ili o sebi, što znači da su i metatekstualno usmjerene. Tako i ova pjesma, pisana slobodnim stihom a grupirana strofno u dvije cjeline, motivski u svoj prostor upleće najprije predmetni sloj (ono što postaje njenim sadržajem), koji indicira sumornost i tragičnost društvenoga stratuma - vječni ljudski pakao svakodnevlja - da bi u drugoj cjelini, strofi, istaknula superponiranost i demiuršku poziciju lirskoga subjekta, kojemu taj svijet doduše služi kao predmet opjevavanja, ali je on upravo po svom činu kreacije tvorac harmonije, sklada, Cjeline, pomirenja. Pjesnik zapravo razbijenom životnom formom stvara umjetnički sklad, što znači da i rasapnost egzistencije može umjetnički transformacijom proizvesti ljepotu, koja tako iskupljuje i sam život.