Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

»ZA SLOBODU KNJIŽEVNOG STVARANJA«, polemički članak o položaju književnika u suvremenim društvenim prilikama objavljen u Književnoj republici, 1924, knj. II, br. 4, a potom u knjizi Iz naše književne krčme (Sarajevo 1983). Napisan je u povodu policijskih zapljena Književne republike, te denuncijacija nekih građanskih listova protiv Krleže i njegova časopisa. Ironično se pozivajući na Vidovdanski ustav, K. naglašava pravo »posljednjeg kramara da trguje tuđom robom«, dok je književniku, argumentira vlastitim primjerom, »onemogućeno biti producent«. Policija bez zakonske osnove plijeni njegove knjige i Književnu republiku na poštama, u knjižarama i privatnim stanovima, stavljajući u »zapisnik kao naročit događaj da je kod ovog ili onog čovjeka nađen po jedan ili dva primjerka«. Čini se kao da rezignira: pisati o svemu tome besmisleno je i sentimentalno - »javnog mnijenja« nema, a krilatica o slobodi stvaranja u postojećim je uvjetima tek floskula dobro uhljebljenih činovnika kojima je književnost način promocije. U drugom je dijelu teksta, međutim, K. polemički oštar i zaključno nedvosmislen. Policija, personificirana u figuri visokog službenika Cvjetka Horvata »provaljuje« mu u stan, odnosi knjige i oduzima putovnicu. »Oštroumnu logiku« zagrebačkog policajca baštini k tome u članku citirani izvještaj Stanislava Krakova u beogradskom Vremenu o tome kako je oduzimanjem putovnice Krleži onemogućeno održavati »nedozvoljene veze sa inostranstvom«. Identificirajući Krakova s Horvatom, K. njegovo pisanje dovodi u vezu i s harangom što insinuira financiranje Književne republike iz sovjetskih izvora, pa kaže da se već duže vrijeme sprema skicirati »pozitivni srpski tip« kojemu je Krakov - preokupiran u neostvarenim književnim ambicijama »problemima vječne ljepote«, a zapravo »šmokovski denuncijant« - utjelovljena suprotnost, te još jednom poziva pretplatnike na financijsku potporu kao jedini način da Književna republika opstane u »političkom blatu« javnoga života. Tekst je očito nastao neposredno nakon Krležina boravka u Srednjoj Europi (jesen 1924). Prije nego što uspije otići u Moskvu (siječanj 1925), ponovo je u Zagrebu, ali i Koprivnici (prosinac 1924), gdje se još uvijek tiska Književna republika i odakle se javlja Pismom iz Koprivnice (objavljeno u Hrvatu tek 31. I. 1925), pa se oduzimanje putovnice, spomenuto i u tom tekstu, sigurno odnosi na isto razdoblje. Nije nevažno da je Krležin nastup podupirao Jutarnji list (D. Bublić, Književnost i politika, 4. II. 1925), ali je on tada, s vraćenom putovnicom, već bio u Moskvi. Članak Za slobodu književnog stvaranja bio je najavljen za knjigu Govora i polemika (»Binoza«, 1937) koja nije objavljena.

Vl. Bo.