ARAGON, Louis

ARAGON, Louis, francuski književnik (Pariz, 3. X. 1897 - Pariz, 24. XII. 1982) čija biografija i bogat književni opus odražavaju estetske i političke mijene u Evropi u prvoj polovici XX. st. Izrazita maštovitost i slikovnost odlika su Aragonova stila u svim razdobljima njegova stvaralaštva. U mladosti jedan od glavnih pobornika nadrealizma (La Paysan de Paris, 1926), 1927. pristupa KP Francuske, sudjeluje na kongresu revolucionarnih pisaca u Harkovu 1930, a u književnosti prihvaća socijalistički realizam. Konzekventan ideji o književnosti u službi komunističke ideologije stvara romaneskni ciklus La mond réel (sastoji se od romana Les Cloches de Bale, 1934; Les beaux Quartiers, 1936. i Les Voyageurs de l' Imperiale, 1942). Ostavio je i šest svezaka nedovršenog romana Les Communistes (1949-51). Aragonov roman Blanche ou l’ oubli (1967) nova je etapa autorova stvaralaštva, te je kao »roman o romanu« odraz autorove teze da je naše stoljeće »stoljeće romana«. EMK,I,2

U Govoru na Kongresu književnika u Ljubljani (Republika, 1952, 10-11) Krleža se kritički osvrće na Aragona iz faze socijalističkog realizma, smatra ga paradigmatičnim primjerom provođenja plitkog utilitarizma u umjetnosti te uopće ideologizacije kao imperativa što pobija umjetničku autonomiju i individualni umjetnički talent, koji su, po Krleži, jedino i najviše mjerilo vrijednosti umjetničkog djela. Aragonov pokušaj po Krleži »nije uspio ni u kom pogledu«, »aragonovska litanija pred Majkom Božjom ždanovštine i gerasimovštine govori jedino o tome kako se zapadnoevropska gospoda dekadenti nalaze u grdnoj panici pred eventualnim dolaskom Kozaka«. Predbacuje Aragonu nepoznavanje stvarnih vrijednosti rus. slikarstva, ideološko sljepilo, i stoga mu pridaje veliku pozornost u argumentaciji protiv svake moralno-političke kanonizacije umjetnosti.

LIT.: S. Lasić, Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, Zagreb 1970.

Ma. Sta.