BACHOV APSOLUTIZAM

BACHOV APSOLUTIZAM, sistem vladavine u Habsburškoj Monarhiji u desetogodišnjem razdoblju nakon revolucije 1848-49. Dobio je ime po A. Bachu, austrijskom ministru unutrašnjih poslova 1849-59. Obilježava ga apsolutistička i centralistička politika bečke vlade koja je imala izrazito protuslavensko i njem. obilježje. Njome vladajući faktori nastoje ukloniti sve tekovine revolucionarnih previranja u Monarhiji 1848-49. No to je i razdoblje u kojem vlada provodi mnoge reforme, kojima raskida s feudalizmom. Slomu toga sistema pridonio je poraz austr. vojske na tal. bojištu (1859) te teška financijska kriza.

Razdoblje pod ministrom Bachom za Krležu je »Tiranska Era«, za koje su se Hrvati, zajedno s ostalim narodima Monarhije, nalazili »u hapsu«. Pri tome ističe da je razdoblje 1849-59. u historiografiji neopravdano izdvojeno kao »apsolutističko«. K. naime smatra da ono i nije bilo drugo nego »normalno produženje četiristogodišnjeg apsolutizma, u neprekinutom trajanju od šesnaestoga stoljeća«.

BIBL. M. K.: Eppur si muove (1919-1938-1961), u knj. Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, SDMKZ, sv. 27, Zagreb 1972.