Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

BARTÓK, Bela, madžarski skladatelj (Nagyszentmiklós, danas Sânnicolaul Mare, Rumunjska, 25. III. 1881 - New York, 26. IX. 1954). Školovao se i djelovao 1907-34. u Budimpešti, 1940. kao antifašist emigrirao u SAD. Afirmirao se najprije kao pijanistički virtuoz, koncertirajući po Evropi i Americi, a tek poslije pobuđuje pažnju svj. javnosti kao skladatelj. Među prvima znanstveno istraživao folklornu glazbu Madžara. Nakon početničkih romantičarskih djela izgradio svoj posve individualni izraz, dijelom obilježen ekspresionistički a dijelom folkloristički. Oblikujući melodiku i ritmiku svojih djela u duhu izvorne madž. glazbe, stvara vrlo izdiferencirane zvučne kombinacije i nove valere.

Bartók pripada skupini madž. tema s kojima je Krleža trajno zaokupljen, te izražava neku posebnu naklonost za toga »tragičnog predstavnika madžarske umjetnosti«. Bartókovu pojavu u madž. glazbi uspoređuje s negativnim reagiranjem na pojavu Adyja u poeziji (Nečastivi u muzici) te nalazi vezu između »tragično madžarskih motiva« u Adyjevoj lirici i zvukova violoncella u kongenijalnim Bartókovim kvartetima. Smještajući ga među novatore, ličnosti međunarodnog formata, K. naglašava kako se Bartók uspio uzdići (»otputovati«) iz svoga staromodnog, romantičarskog, šovenskog svijeta i svoje »provincijalnozaostale« malograđanske sredine do kozmopolitizma, a da ipak nije »napustio svoje madžarsko rodno tlo«.

 

BIBL. M. K.: Madžarska varijacija, Eppur si muove, studije i osvrti, DMK BNP, Zagreb 1938, str. 109; Varijacije na muzičke teme, Eseji II, SDMKZ, sv. 19, Zagreb 1962, str. 329, 336-339.

I. Ać.