Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

BELOSTENEC, Ivan, pisac i leksikograf (Varaždin ili okolica, 1593 - Lepoglava, 10. II. 1675). Bio je pavlin i poglavar samostana u Lepoglavi, Svetoj Jeleni kraj Čakovca i Sveticama kraj Ozlja, kajkavski pjesnik (Boghomila, 1665), propovjednik i pučki pisac (Deset propovijedi o Euharistiji, 1672), no najvažniji je njegov dijalektološki i leksikografski rad. Sastavio je monumentalni, veliki rječnik Gazophy- lacium, tiskan 1740; u njemu su lat. riječi objašnjene hrvatskima iz sva tri njegova narječja i obratno, u skladu s Belostenčevom koncepcijom hrv. knjiž. jezika kao trodijalektalne leksičke sume. Do posebnog je izražaja u tom rječniku došlo bogatstvo kajk. narječja registriranoga već u Habdelićevu Dictionaru.

Krleža i u Dijalektičkom antibarbarusu (Pečat, 1939, 8-9) i u razgovorima s P. Matvejevićem, daje posebno mjesto Belostencu objašnjavajući genezu Balada, a kako nas pouzdano informira J. Badalić u članku Uz Krležine »Balade« (Krležin zbornik, 1974), toj je genezi prethodio i autorov studij starih kajk. rječnika i drugih jezičnih i knjiž. izvora u koje je uključen i Gazophylacium. Njegovi su tragovi uočljivo prisutni u leksičkom fondu Balada, a iz te je riznice, kako pretpostavlja J. Vončina u pogovoru pretisku (1973), K. dobio poticaj za fonostilistič- ke varijacije vokalnoga r u staroj kajk. i čak. formi (kerv i karv!). Za Krležu je Belostenec, uz Križanića i Gundulića, jedan od najistaknutijih nositelja vizije slavenstva u XVII. st. (O stopedesetogodišnjici ustanka, Republika, 1954, 2-3), a »klasična jambreši- ćevsko-belostenčevska kajkavština« sinonim mu je u Djetinjstvu magične barokne kajk. fraze upijene živim posredništvom bake Terezije Goričanec.

Jo. s.