BENEDIKTINCI

traži dalje ...

BENEDIKTINCI, najstariji i dugo vremena jedini katolički monaški red na Zapadu, osnovan u početku VI. st. Ime dobiva po Benediktu iz Nursije (oko 480-541), osnivaču prvog samostana (Monte Cassino, god. 529) i tvorcu prvih pravila samostanskog života. Imao je važnu ulogu u širenju kršćanstva u zapadnoj Evropi, a bitno je pridonio i njezinu ekonomskom i kulturnom razvoju. Od IX. st. red djeluje i u našim zemljama, na teritoriju današnje Hrvatske, Slovenije i Crne Gore.

U eseju lllyricum sacrum (Kolo, 1963, 7) Krleža problematizira njegovo značenje u razvoju i širenju srednjovj. kulture, ističući da se benediktinci i u Evropi i u nas doduše javljaju kao »prvi sistematski kulturtregeri«, ali da je, esencijalno uzevši, vrijednost njihova rada određena vremenom u kojem su djelovali, a to je period »kada je čitav evropski razvoj zapeo uslijed melankoličnog zastoja ljudskog uma«. Polazeći od toga, on iznosi i brani tezu da je »čitav niz benediktinskih stoljeća intelektualno jalov«, da benediktinci »nisu uspjeli da prodru ni do kakve izvorne spoznaje«, da su štoviše i kao filozofi i kao znanstvenici bili samo »bijedni i bezidejni kompilatori«, te da je upravo zahvaljujući njihovu utjecaju ukupna evr. misao postala »čudan melanž mistične poezije i besmisla«. Misli da je tome glavni uzrok njihova težnja da ostatke antičke misli i kulture integriraju s kršćanstvom. Stoga zaključuje da je red bio »djelatan samo u skriptorskom smislu«, tj. da je njegova jedina pov. zasluga u tome što je prepisivanjem čuvao antičku baštinu. Krležino shvaćanje pov. uloge benediktinaca zacijelo je posljedica njegova postojanog suprotstavljanja mišljenju da se srednjovj. kultura južnih Slavena oblikovala isključivo pod utjecajima »dragocjenoga blaga« sa Zapada, odn. s Istoka.

Mo. St.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

BENEDIKTINCI. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1297>.