BISMARCK, Otto

BISMARCK, Otto, njemački državnik (Schönhausen, 1. IV. 1815 - Friedrichsruh, 30. VII. 1898). Ukupnu svoju političku djelatnost podredio je pitanju ujedinjenja Njemačke. Nakon stvaranja Njemačkog Carstva 1871. postaje kancelar. Na toj dužnosti ostaje do 1890, kada je, izazvavši nezadovoljstvo vladara svojom krajnje krutom politikom, morao podnijeti ostavku.

Za Krležu je Bismarck simbol polit. nasilja. U vezi s tim ističe da je osnovu njegova režima činila »aktivna soldateska«. Njezino sudjelovanje u slamanju Pariške komune 1871. K. tumači kao izraz »prvog evropskog proplamsaja ratničkog mentaliteta«, odn. »bismarckizma«, dodajući da je on, u različitim varijantama, u svijetu politike prisutan i danas te se utoliko može smatrati da je Bismarck zapravo »besmrtan«. Misli da on ipak nije bio samo »gvozdeni kancelar, nego (nažalost) i gvozdena sociološka logika«, tj. da je njegova pojava društveno uvjetovana.

BIBL. M.K.: Sociologija i socijalizam, Eseji IV, SDMKZ, sv. 21, Zagreb 1963: Eppur si muove (1919-1938-1961), Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, SDMKZ, sv. 27, Zagreb 1972.

Mo. St.