BREST-LITOVSKI MIR

traži dalje ...

BREST-LITOVSKI MIR, ugovor o miru sklopljen 3. III. 1918. između Sovjetske Rusije i Centralnih sila (Njemačke, Austro-Ugarske, Turske i Bugarske). Prema tom ugovoru Rusija je bila dužna napustiti Kurlandiju, Letoniju, Estoniju, Litvu i Poljsku; povuci se iz Finske i Ukrajine, izvršiti demobilizaciju, priznati njemačko-ruski trgovački ugovor iz 1904, Turskoj prepustiti dijelove Armenije te prihvatiti obavezu plaćanja ratne odštete Njemačkoj od 6 milijardi zlatnih maraka. Nakon poraza Njemačke u I. svj. ratu taj je ugovor poništen. Mirom u Brest-Litovsku pitanje formalnog izlaska Rusije iz rata, koje je u boljševičkoj partiji od kraja 1917. izazivalo unutrašnje sukobe i utjecalo na kretanja unutar evr. socijalne demokracije, tako je riješeno.

Od 1919, kada je objavio članak Eppur si muove (Plamen 1919, 15) u kojem veliča revoluciju u Rusiji 1917, Krleža izražava uvjerenje da je mir što ga je Lenjinova Rusija sklopila s Centralnim silama bio dobro promišljen polit. potez »velikoga stila« koji je bio u funkciji očuvanja oktobarske revolucije. Odbijajući tumačenja prema kojima su Sovjeti, potpisujući mir među ostalima i s Austro-Ugarskom, i tako faktično priznajući pravo njezina postojanja kao države, u stvari pogazili načela svoje revolucionarne borbe, prije svega načelo prava naroda na samoodređenje, K. ističe da je za slom dvojne monarhije mnogo veću važnost imala pobjeda revolucije, nego činjenica da su Sovjeti pritisnuti polit, okolnostima, u za njih sudbonosnom času bili odlučili u jednom trenutku priznati je kao državu. Brest-Litovski mir za K. je u biti »pobjeda političke mudrosti u ime socijalizma«, ali i dokaz da »samo pobjeda socijalizma u svijetu čovječanstvu može osigurati trajni mir.«

BIBL. M. K.: Razgovor o Brest-Litovsku i Eppur si muove (1919—1938—1961), Djetinjstvo 1902-03. i drugi zapisi, SDMKZ, sv. 27, Zagreb 1972.

Mo. St.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

BREST-LITOVSKI MIR. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1333>.