Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

BREZOVAČKI, Tito, Tituš, kajkavski komediograf i pjesnik na hrvatskom i latinskom jeziku (Zagreb, 4. I. 1757 - 29. X. 1805); najznačajnije ime kajkavske književnosti na prijelazu iz XVIII. u XIX. st. Autor je drame Sveti Aleksi (1768), te popularnih komedija Matijaš Grabancijaš dijak (1804) i Diogeneš ili sluga dveh zgubljeneh bratov (1823).

Indikativno je za Krležu da je u eseju O našem dramskom repertoaru (1948) šutke prešao preko imena najpoznatijega i najpopularnijega kajkavskoga komediografa. Štoviše, u portretima Iz hrvatske kulturne historije, objavljenima u Republici, 1959, 7-8, piše izrazito negativno o Brezovačkom, oponira, i to vrlo oštro, knjiž. stručnjacima koji ističu vrijednost jezika toga kajk. pisca, te mu poriče svaku pjesničku nadarenost i komediografsku uspješnost, jer »zaista nije ostavio ni jedne scene« (!) koja bi ga potvrdila kao dramskog autora. »Beživotnom« jeziku Brezovačkoga K. suprotstavlja stilsku dopadljivost i dotjeranost kajk. fraze kapucina Zagrepca i stenjevačkog župnika Mikloušića. Po Krležinoj rigoroznoj kritičkoj ocjeni Brezovački se »izražava neinvenciozno«, njegove se komedije ne izdižu »do punoće izvorne fraze ni jednog trenutka«, a njegov kajk. žargon na izdisaju kajk. jezika »zvoni glasom grube farse«. Razumljivo je stoga što u Dijalektičkom antibarbarusu (1939) medu imenima koja su u kajk. knjiž. tradiciji utjecala na jezik Balada (1936) nema imena T. Brezovačkog, međutim, govoreći o genezi Balada 1969 (P. Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Zagreb 1969) u širi je izbor, post festum, kajk. jezičnih prethodnika uvršteno s razlogom i to »kajkavsko« ime čime je dovedena u pitanje ranija negatorska ocjena jezika kajk. komediografa.

Jo. S.