Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

BRUCKNER, Anton, austrijski skladatelj i orguljaš (Ausfelden, 4. IX. 1824 Beč, 11. X. 1896). Kasnoromantičar, pod utjecajem Wagnerove glazbene reforme. Njegove religiozne skladbe (mise, psalmi, rekvijem), osobito simfonije, u kojima spaja Beethovenovo i Wagnerovo naslijeđe, svrstavaju ga u najveće glazbenike kasnoga XIX. st. prije pojave francuskog impresionizma. Njegove skladbe monumentalnih razmjera nadahnute su vjerskim motivima.

Krleža prema Bruckneru ima a priori negativan stav. Izvodi ga iz Brucknerove dokazane naivne religioznosti i njegove službene karijere. Bruckner je »po ozbiljnim i vjerodostojnim preporukama vjernik od glave do pete, naglašeni aktivni katolik«, koji »na visoki položaj, na bečki konzervatorij dolazi iznenada, s neba pa u rebra«. Točne su Krležine dijagnoze da se to zbiva u okvirima borbe između austrijskih liberala i konzervativno-katoličkih dvorskih krugova, ali Krležina ozlojeđenost zbog te činjenice ne govori ništa o zaslugama same Brucknerove glazbe. Tekst se ubraja u Krležine društvene, a ne glazbene teme: Bruckner do danas ostaje na repertoaru svih značajnih svjetskih orkestara. Ipak, K. ga određuje kao vagnerovskog oponašateIja, eklektika i vjerskog adepta. U sebi, očito, nije doživio glazbenu činjenicu daje Bruckner progovorio do iskrene muzičke katarze. Čovjek koji je pisao Franji Josipu pisma protiv svojih kritičara, moleći ga da obustavi napade na »poštena čovjeka«, očito nije bio ni u jednoj političkoj igri. Po strani od svih Krležinih ili Brucknerovih zasluga, K. nije uspio, začudo iz ideoloških razloga, osluhnuti Brucknerov simfonizam.

Ni. Pk.