BYRON, George Gordon

BYRON, George Gordon, engleski književnik (London, 22.1. 1788 - Mesolóngion, Grčka, 19. IV. 1824). Autor niza djela lirskog, epskog i satiričnoga karaktera (Putovanje Childea Harolda, Kaurin; Gusar, Manfred, Don Juan, Opsada Korinta i dr.) koja su ostvarila snažan utjecaj u svim evr. književnostima. Uz slobodarski zanos njegovih stihova, internacionalnu popularnost pribavio mu je lik »byronskog« junaka, koji se pojavljuje u nizu epsko-lirskih i dramskih autorovih tekstova. To je melankolik koji se sam udaljio od domovine, samotnik opterećen vlastitom krivicom, a ujedno je žrtva i društva i kozmičke zloćudi.

Krleža je cijenio Byrona kao briljantnoga kritičara aristokratskog društva, njegovu širinu duha, borbenost i satirički talenat. Još za I. svj. rata pita se: »Sumrak bogova jedne civilizacije na dnevnom je redu, a gdje je danas Byron, koji bi umio da opjeva bitku kod Jytlanda, na primjer? Potonuće Srbije, na primjer?«. Drži daje Byron »naučio Mickiewicza šta je poezija, ali da bi čovjek učio kod Byrona, treba da je zapadnjak. Mi to nismo«. Jednom je prilikom, 1918, čitao i recitirao Byrona pred svojim prijateljima i istomišljenicima, Đ. Cvijićem i K. Horvatinom, »s velikom tremom«. Od pojedinačnih Byronovih naslova, Krležu u toj ranoj fazi njegova knjiž. stvaranja osobito zaokuplja meditativna, lirska drama Kain. To je doba Krležinih eksperimenata simbolističke i ekspresionističke orijentacije, pa je u tom komadu, kao i u »misteriju« Manfred mogao osjetiti srodnost s vlastitim traženjima.

Poslije u mnogobrojnim esejima, K. također često spominje Byrona, uspoređujući ga s drugim istaknutim piscima devetnaestostoljetne Evrope. Privlačila ga je i Byronova sklonost za balkansku sredinu, a time neizravno za »morlačku«. U eseju o Baudelaireu spominje i njegov »luciferski byronizam, ovu najsilovitiju pjesničku dilemu čitavoga romantizma, tu vječitu zagonetku o smislu ili besmislu svemira...«. Time je u kontekstu jednoga drugog i modernijeg pjesnika podcrtao onu osobnu metafizičku refleksivnost, koja je po njegovu uvjerenju davala intelektualni dignitet buntovnome duhu engl, pjesnika, čijem je temperamentu i oporbenjačkim sklonostima uvijek bio blizak.

BIBL. M. K.: Iz knjige Izlet u Madžarsku 1947, Republika, 1953, 12; Davni dani. Zapisi 1914-1921, SDMKZ, sv. 11-12, Zagreb 1956; O stogodišnjici Baudelaireove smrti 1867-1967, Forum, 1967, 9-10.