CILIGA, Ante

traži dalje ...

CILIGA, Ante, političar i publicist (Segotići kraj Vodnjana, 20. II. 1898 - Zagreb, 21. X. 1992). Od osme godine živi u Mostaru, gdje počinje pohađati gimnaziju, zatim prelazi u pazinsku gimnaziju iz koje je istjeran 1915. zbog protuaustrijskih stavova. Gimnaziju završava 1917. u Brnu; upisuje 1918. Više gospodarsko učilište u Križevcima, gdje ubrzo pristupa Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske i Slavonije i postaje tajnikom njezine mjesne organizacije; član je Narodnog vijeća u Križevcima. Početkom 1919. sudjeluje u revoluciji u Madžarskoj Sovjetskoj Republici. U svibnju 1919. Jugoslavenska komunistička sekcija uputila ga je na ilegalan rad u Kraljevinu SHS. U srpnju sudjeluje u vojničkoj pobuni u Varaždinu. Odlazi na studij u Prag, upisuje filozofiju na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta, početkom 1920. osniva u Pragu Jugoslavenski marksistički klub. Jedan je od vođa Proštinske pobune u Istri 1921. Nakon kraćeg boravka u Beču i Pragu 1922, vraća se u Zagreb i završava studij. Jedan je od urednika zagrebačke Borbe u kojoj sudjeluje u diskusijama o nacionalnom pitanju. Sredinom 1924. obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prvi doktorat iz marksističke filozofije (O socijalno-filozofskom aktivizmu Rudolfa Goldscheida: Kritika i obrana marksizma na području filozofije). U prosincu 1924. zamjenjuje V. Ćopića, sekretara Oblasnoga komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, nakon njegova hapšenja i emigriranja. Postaje članom Politbiroa CK KPJ 1925. u Zagrebu; 1925-26. u Beču je predstavnik CK KPJ, član Balkanske komunističke federacije. God. 1926. odlazi u SSSR, gdje predaje na Komunističkom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada. Uhićen je 1929. zbog potpore Trockom, a 1930. zatvoren je u logoru Vjerhnje Uraljska. Budući da je imao talijansku putovnicu, pušten je 1936. te odlazi u Pariz, odakle povremeno dolazi u Jugoslaviju; 1936-40. intenzivno surađuje u Novoj Evropi napisima protiv Staljina i SSSR-a. Nakon sloma Francuske u II. svj. ratu dolazi u Hrvatsku; uhićen je i zatočen u Jasenovcu. U siječnju 1942. pušten je iz logora te postaje urednikom i suradnikom Spremnosti. Nakon rata živi u emigraciji u Rimu, gdje surađuje u Biltenu Hrvatske demokratske socijalne akcije. Pred smrt, u doba prvih višestranačkih izbora 1990, vraća se u Hrvatsku. Važnija su mu djela: U zemlji velike laži (Au pays du grand mensonge), 1938; Deset godina u Sovjetskoj Rusiji, 1943; Lenjin i Revolucija (Lenine et la Revolution), 1948; Sam kroz Europu u ratu (1939-1945), 1954; Jugoslavenski labirint (II labirinto jugoslavo), Rim 1983. i dr. Knjige su mu prevođene na većinu svjetskih jezika.

Krleža surađuje sa Ciligom 20-ih godina, kad Ciliga obnaša važne dužnosti u zagrebačkoj komunističkoj organizaciji. K. organizira javni zbor u kinu »Olimp« u korist Internacionalne radničke pomoći na kome je govorio i A. Ciliga. Ciliga je 1924-27. surađivao u Književnoj republici; god. 1927. podignuta je tužba protiv Krleže, jer je u broju 3-4. objavio dva teksta: Nedjelja J. Libedinskog i Neruske narodne manjine i narodi Sovjetske Unije A. Cilige, te je time »posredno, vršenjem komunističke propagande, pozivao građane da silom mijenjaju Ustav i zemaljske zakone«. Antikomunistička djelatnost Ciligina u drugoj polovici 30-ih godina Krleži vjerojatno nije bila bliska, ali je njegove tekstove u Novoj Evropi te feljtonizirane nastavke knjige U zemlji velike laži objavljivane u zagrebačkim Novostima zasigurno pratio te su mu ti napisi bili jedan od izvora informacija o staljinskim čistkama pa su posredno utjecali na Krležino suprotstavljanje staljinskoj liniji u politici KPJ.

LIT.: M. Marić, Deca komunizma, Beograd 1987; P. Strčić, Prilog za biografiju A. Cilige, Časopis za suvremenu povijest, 1988, 3; S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, Zagreb 1989; M. Jurleka i Z. Petrović-Piroćanac, Dvadeseto stoljeće u životu A. Cilige, Start, 1989, 533, 534, 535, 536. i 537.

R.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

CILIGA, Ante. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1382>.