COCTEAU, Jean

COCTEAU, Jean, francuski književnik, slikar, filmski scenarist i redatelj (Maisons-Laffitte, 5. VII. 1889 - Milly-la-Forêt, 11. X. 1963). Autor iznimno raznovrsna opusa. Priklanjao se svim fazama modernizma (kubizmu, dadaizmu, nadrealizmu), a istodobno se inspirirao klasičnim i medijevalnim temama (roman Strasna djeca, 1929, kazališna djela Mladenci s Eiffelova tornja, 1924; Pakleni stroj, 1934; Strasni roditelji, 1938; filmovi Pjesnikova krv, 1930; Ljepotica i zvijer; 1946; Orfej, 1951; zbirka stihova Svijetlo-tamno, 1955. i dr.). Cocteau nije kao samostalna tema zaokupljao Krležu, no pratio je njegovo umjetničko djelovanje. Kada pokušava odrediti mjesto lirike J. Superviellea u postapollinaireovskom krugu, skeptično govori o Cocteauu. Posredno ga, zatim, suprotstavlja »punoći likovnih senzacija matisseizma« u razmišljanjima o imitatorstvu u suvremenom slikarstvu što odbacuje Boga ali i laičke motive, no »Matisse, Cocteau ili S. Dali, svi oni smatraju svojim idealom da mogu oslikavati crkve«. Crkva je, nadalje, iako estetski konzervativna, elastičnija od svih političkih pokreta i njihovih derivata što su pokušali liječiti »izopačenu« umjetnost: »ona podnosi konverzije Matissea, Cocteaua i Dalija«. Stalna ali suzdržana skepsa pretvara se u otvorenu negaciju uspješnosti pokušaja Cocteaua da, pokušavši stvoriti atomski rječnik, komentira prvi francuski film o atomskoj energiji. K drži postekspresionizam neadekvatnim odgovorom na neizmjernu fantastiku stvarnosti i paradoksalnim smatra taj Cocteauov pokušaj simbioze tehnike i likovnih odraza. »Djetinjasto, grimmovsko izražavanje u slikama govori poglavlja kako se fantazija jednog Jeana Cocteaua klati pred čitavim snopovima beskrajnih pitanja kao pred pjesničkom zagonetkom, kako da se artistički izrazi nešto što je do danas neizgovoreno.«

BIBL. M. K.: Ekspresionizam, Eseji II, SDMKZ, sv. 19, Zagreb 1962; Matisse, ibid.; Jules Supervielle. ibid.; Varijacije na temu o umjetničkom stvaranju, Eseji VI, SDMKZ, sv. 24, Zagreb 1967.