ČOLAKOVIĆ, Rodoljub

traži dalje ...

ČOLAKOVIĆ, Rodoljub, političar i publicist (Bijeljina, 7. VI. 1900 - Beograd, 30. III. 1983). Nakon završene Trgovačke akademije u Sarajevu studirao je na Visokoj školi za trgovinu i promet u Zagrebu. Od 1919. član je Socijaldemokratske partije BiH, koja ubrzo postaje dio SRPJ(k) odn. KPJ. Nakon donošenja Obznane osniva s grupom mladih komunista organizaciju Crvena pravda, koja je organizirala atentat na ministra unutarnjih poslova M. Draškovića (atentator A. Alijagić); na procesu je Čolaković osuđen na 12 godina robije. Nakon izlaska s robije odlazi 1933. u emigraciju, obavlja važne dužnosti u KPJ; 1936. postaje članom Politbiroa CK KPJ. U toku II. svj. rata organizira ustanak u Srbiji i BiH, politički je komesar Glavnog štaba za BiH, sekretar predsjedništva AVNOJ-a. Nakon rata bio je predsjednik prve vlade BiH, savezni ministar nauke i kulture, potpredsjednik SIV-a. U vrlo opsežnom publicističkom opusu ističu se memoarska djela (Kuća oplakana, 1941; Susreti i sećanja, 1959; Kazivanje o jednom pokoljenju, I-1II, 1966-72).

Prema Čolakovićevim sjećanjima, zapazio je Krležu u društvu s A. Cesarcem u dvorani za vrijeme suđenja atentatorima na ministra Draškovića 1921. Iz lepoglavskog zatvora slao je Krleži pjesme koje je K. objavljivao u Književnoj republici pod pseud. M. Mihailović. Susreću se 1933. dok je Čolaković čekao da se, nakon izlaska iz zatvora (u listopadu 1932), prebaci partijskim vezama u SSSR. Opisujući taj razgovor u feljtonu Susreti s Krležom (objavljivanom u beogradskoj Politici, 7-18. III. 1982), Čolaković se prisjeća Krležinih komentara aktualnih političkih zbivanja, Mačekova »fiškalskog politikanstva«, slabosti srpske opozicije. Istodobno je K. upozoravao na značenje nacizma u Njemačkoj predviđajući izbijanje svjetskog sukoba. U toku 1936. Čolaković nekoliko puta, sad već kao visoki partijski rukovodilac, dolazeći u Zagreb iz SSSR-a, posjećuje Krležu; osim komentiranja aktualne situacije u Jugoslaviji i stanja u KPJ, K. inzistira na razgovoru o staljinskim procesima u SSSR-u. Susretali su se i 1937, a god. 1939. K., unatoč svomu već uznapredovalom sukobu s KPJ, pomaže Čolakoviću, preko svojih veza s nekim krugovima bliskim HSS-u, da mu se omogući »izlazak iz ilegalnosti« i povratak u Jugoslaviju. Od posljeratnih susreta Čolaković posebno spominje učestalo i iznimno prisno kontaktiranje početkom 50-ih godina, kad je Čolaković bio savezni ministar za nauku i kulturu te pomagao Krleži da realizira projekt Izložbe srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije u Parizu 1950; iste godine intervenira kod Đilasa podupirući Krležinu inicijativu da se pokrene Enciklopedija Jugoslavije i osnuje Leksikografski zavod. Ministarstvo nauke i kulture brine o financiranju Zavoda; Čolaković u sjećanjima potanko opisuje kako je pripomogao da se pronađu dolarska sredstva za skupu investiciju u grafičke strojeve na kojima će biti tiskana EJ. Komentirajući svoje iskustvo suradnje s Krležom u tim danima, Čolaković konstatira da je Krležin angažman u izradbi EJ bio golem i nesebičan, išao je čak na uštrb njegovu literarnom radu. Kontakti se 60-ih godina i poslije prorjeđuju, ali još nose obilježje velike prisnosti. Korespondencija R. Čolakovića i M. Krleže, objavljena u Čengićevu djelu S Krležom iz dana u dan. Post mortem I-II (Sarajevo-Zagreb 1990), donosi podatke o učestalim profesionalnim kontaktima, a svjedoči i o srdačnosti i prisnosti prijateljstva.

R.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

ČOLAKOVIĆ, Rodoljub. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1406>.