ČOVIĆ, Marko

ČOVIĆ, Marko, književnik i političar (Subotica, 17. XII. 1915 - São Paolo, 12. IV. 1983). Slavistiku diplomirao 1940. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od travnja 1941. nekoliko mjeseci tajnik M. Budaka u Ministarstvu bogoštovlja i nastave. Urednik Hrvatske revije 1941-43; od 1944. v. d. ravnatelja dnevnika Nova Hrvatska, potom ravnatelj dnevnika Hrvatski narod. U novinarskoj i uredničkoj djelatnosti u NDH zastupao ideje ustaškoga pokreta. Napustio zemlju 1945. i do smrti živio u Brazilu. Napisao je djela: Doktor filozofije, 1937; Bunjevci i Šokci (s A. Kokićem), 1938; Žito zove, 1941; Priča o djevojci Višnji, 1943; Nejugoslavenska Jugoslavija i Hrvati, 1975.

U Spremnosti (10. IV. 1942) Čović je objavio članak Strujanja u suvremenoj hrvatskoj književnosti, s podnaslovom Od hrvatskog književnika Mile Budaka do hrvatskog književnika Miroslava Krleže. Kao pripadnik ustaške ideokracije, u tom tekstu ideološki proširuje intencije ustaške vlasti na polju kulture što ih je iznio u članku Dužnost književnika u ustaškoj državi (Hratska revija, 1942, 3). Proširenje se odnosi na potrebu da se i K. uključi u »integralno hrvatstvo« prema viđenju ustaške vlasti. Taj članak, uz to što ima svjedočiti idejnu toleranciju vlasti, neizravan je poziv Krleži da prekine sa svojom šutnjom u NDH jer ga ta vlast drži dijelom hrvatske književnosti, jednako kao i njegova idejnoga antipoda M. Budaka. K. nije kriv »što su za njim trčali i oni koji ga nisu mogli dostići« i što su njegovu društvenu kritiku tumačili kao »odricanje i napadanje samoga hrvatstva i hrvatskoga naroda«. Njegova je neizravna krivnja i u tome što je takvu kritiku donosio u vrijeme kada na »protivnoj strani, u Beogradu, nije bilo ni jednoga književnika prvoga reda koji bi bio dao slične analize srbskoga društva«. No nitko »ne može poreći hrvatstvo jednom velikom piscu« koji je u svojim Baladama vidio Oca Domovine, A. Starčevića, kao jedinu svijetlu luč hrvatske politike. Tako je, prema Čoviću, samo pitanje vremena kada će se K. priključiti novim strujanjima u hrvatskoj književnosti, iako će on i tada poći svojim putom. Nakon objavljivanja toga članka, Čović posjećuje Krležu (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, III, str. 132-133). K. smatra kako je iznenađujuće što se on najedanput spominje »paralelno s Budakom«, doživljuje Čovića kao mladog i »zbrkanog« čovjeka koji »pojma nema o meni«. Ponudu vlasti, izrečenu ovaj put preko Čovića, »kolegijalno otklanja«.

LIT.: E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I-IV, Zagreb 1985; S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987; isti, Miroslav Krleža i Nezavisna Država Hrvatska 10. 4. 1941 - 8. 5. 1945, Zagreb 1989.