DÄUBLER, Theodor

DÄUBLER, Theodor, njemački pjesnik (Trst, 17. VIII. 1876 - St. Blasien, Schwarzwald, 13. VI. 1934). Njegovo književno djelo odiše divljenjem prema mediteranskom svijetu. Glavno djelo, opsežni lirski ep Polarno svjetlo (Das Nordlicht, 1910; druga redakcija 1921/22), jest kozmičko-mitološki spjev u kojem se autor vraća klasičnomu i romantičkom knjiž. izrazu. Objavljivao je pjesme (Der sternhelle Weg, 1915; Hesperion, 1915), prozu (Griechenland, 1946) i eseje (Im Kampf um die moderne Kunst, 1919). U esejima se zalagao za znanstveno utemeljenje ekspresionističke umjetnosti.

U eseju O nemirima današnje njemačke lirike, objavljenomu u Hrvatskoj reviji, 1931, 11, Krleža - predstavljajući antologiju ekspresionističke lirike Die Menschheitsdämmerung (Berlin 1919) - donosi i Däublerove stihove. Od četiriju Däublerovih pjesama, koje je K. kongenijalno prepjevao za tu priliku, tri su objavljene u antologiji iz 1919 - Oft (Često), Die Buche (Bukva) i Flügellahmer Versuch (Uspon s polomljenim krilom) - te zajedno s četvrtom Die Droschke (Droška) jasno odražavaju Krležinu aktualnu estetsku orijentaciju prema predmetnom svijetu, a u lirici osobito prema Dinggedichtu. Njemačka je ekspresionistička lirika u tom smislu Krleži poslužila kao deset godina stara folija kojom je artikulirao osobnu poetičku poziciju s početka 30-ih godina.

Ma. Sta.