DIDEROT, Denis

DIDEROT, Denis, francuski filozof i književnik (Langres, 5. X. 1713 - Pariz, 31. VII. 1784). Jedan od pisaca i filozofa prosvjetiteljstva koji intelektualno pripremaju povijesna zbivanja potkraj XVIII. i na početku XIX. st. Vodi posao oko stvaranja Enciklopedije (1751-72), uz sudjelovanje najboljih umova svog vremena. Uz filozofske tekstove (Misli o objašnjenju prirode; Elementi filozofije), piše scenska i književna djela, najčešće satiričkog ili društvenokritičkog karaktera (Redovnica; Jacques fatalist; Rameauovov nećak).

Krleža se Diderotovim imenom služi kako bi stvarima o kojima piše dao jači profil, iako se Diderotom posebno nije bavio. Drži ga jednom od neprijepornih veličina europskog intelekta, pa i svojevrsnim mjerilom mudrosti: »Đavo je pametniji od Diderota« (Krokodilina ili razgovor o istini, Republika, 1945, 3). U polemičkom tekstu Kazališne kritike gospodina Maixnera, urednika »Obzora« (Moj obračun s njima, Zagreb 1932, str. 52), razljućen Maixnerovim površnim omalovažavanjem G. E. Lessinga kao provincijalca u odnosu na sve francusko, K. mu replicira: Lessing je bio na razini svog vremena, i »oduševljen za Diderota«; Lessinga zaokuplja »prijelaz iz talijanske harlekinade u socijalno, u građansko, u diderotovsko«. Kasnije, u dnevnicima, odupirući se mišljenju koje Manta uzima kao nešto »prevladano, staromodno, sivo«, K. zapisuje kako je to »isto tako glupo kao kad se za Diderota ili Voltairea kaže da spadaju u starudiju« (Fragmenti iz dnevnika godine 1943, Forum, 1972, 3). Diderot je, dakle, jedan od Krležinih argumenata za neprevladanu vrijednost europskog racionalizma; marksizam mu je legalni filozofski nasljednik prosvjetiteljstva. Diderotov koncept enciklopedizma nesumnjivo je bio implicitno inspirativno izvorište u Krležinoj enciklopedističkoj djelatnosti.

Ni. Pk.