DRAGIŠIĆ, Juraj

DRAGIŠIĆ, Juraj, humanist (Srebrenica, oko 1448 - Barletta, Italija, 1520). Sredinom 60-ih godina XV. st. Dragišić je u Italiji studirao teologiju i filozofiju; nakon zaređenja odlazi u Pariz i Oxford; 1470. vratio se u Rim, gdje je uživao glas učena humanista. Napisao je mnogobrojne spise, bio utjecajan u franjevačkoj hijerarhiji, mentor kneževske djece, profesor i član akademija, ali kad se zauzeo za Savonarolu položaj mu biva poljuljan, pa odlazi u Dubrovnik gdje potkraj stoljeća djeluje u humanističkome krugu. Vrativši se u Italiju postaje biskupom i sudjeluje na Lateranskome koncilu ostajući u sporovima, u kojima i dalje sudjeluje jednako principijelan.

Već u prvoj reminiscenciji na Dragišića (1948) Krleža ga naziva»najmarkantnijim u blistavilu naših dominikanskih i franjevačkih plejada«. Dragišić ne zaokuplja Krležu toliko svojim značajem koliko podrijetlom. Iz »bogumilske Bosne« spasio se bijegom u Italiju, ali ako je to učinio »kao dječak«, kako u duhu tradicije govori i K., onda godina (1463) što se uz bijeg navodi, opet preuzimajući izvore, teško može biti vjerodostojna, jer je Dragišić već 1473. kao teolog nazočan crkvenom saboru u Firenci. Razumijevajući Dragišićevo »buntovništvo« naslijeđenim refleksom »patarenstva njegovog bosanskog zavičaja« (1955, prema dataciji marginalije o Dragišiću u Panorami pogleda, pojava i pojmova) K. prilično slobodno u njegovim stavovima pronalazi »zajedljivi antipapistički kriticizam«. Mnogo je uvjerljivije prepoznavanje Dragišića kao protagonista »dramatskog predvečerja Reformacije«, utoliko važnoga kao sudbinski trag naše pripadnosti krugu »civiliziranih zapadnoevropskih naroda«.

BIBL. M.K.: O našem dramskom répertoireu, Djelo, 1948, 1; Eseji III, SDMKZ, sv. 20, Zagreb 1963.