DUČIĆ, Jovan

DUČIĆ, Jovan, književnik i diplomat (Trebinje, 5. II. 1871 - Gary, Indiana, SAD, 7. IV. 1943). Školovao se u Mostaru i Sarajevu te Ženevi i Parizu. U diplomatskoj je službi Kraljevine Srbije pa Kraljevine Jugoslavije, a za II. svj. rata emigrirao u SAD odakle djeluje sa četničkih pozicija. U Mostaru je 1896. sa A. Šantićem i S. Ćorovićem pokrenuo književni list Zora. Pisati započinje u domaćoj tradiciji, osobito pod utjecajem V. Ilića, a nastavlja kao modernist izravno se upoznavši s djelima parnasovaca i simbolista. Važnije knjige: Pjesme, Pesme u prozi, Gradovi i himere, Blago cara Radovana i dr.

Krleža navodi da se s Dučićem upoznao u Zagrebu te da se susreo s njim i u Beogradu 1924 (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, II, str. 156). U tekstu Pogreb Jovana Dučića (Neverovatan doživljaj jednog hipohondra), što ga iste godine objavljuje u Književnoj republici (1924, knj. II, br. 3) K. s gnušanjem »rasno neprobuđenoga« prepričava Dučićev nekrolog izvjesnom Gavriloviću, hvalospjev nacionalnomu i rasnomu, anticipirajući tako Dučićev potonji politički razvoj. U knjiž. razmatranjima spominje ga u kontekstu Matoševa sukoba s beogradskim frankofilima. Navodi također Dučićeve riječi o Kranjčeviću, ističući ga među malobrojnima koji su u nas o njemu pisali. Snažno doživjevši poeziju V. Ilića, Dučića svrstava u plejadu njegovih epigona. Drži, nadalje, da je u razdoblju tridesetogodišnje »književne sterilnosti« u Srbiji s početka XX. st. i Blago cara Radovana tek »sadreni akantus takozvanog beogradskog stila«.

BIBL. M. K.: Iz knjige Izlet u Mađarsku 1947, Republika, 1953, 12; O Kranjčevićevoj lirici, Eseji III, SDMKZ, sv. 24, Zagreb 1963; Odlomci romansirane biografije Frana Supila (o pedesetgodišnjici smrti 1917-1967), Forum, 1967, 5-6.