Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

ELIOT, Thomas Stearns, engleski književnik američkoga podrijetla (St. Louis, Missouri, 26. XI. 1888 - London, 4. I. 1965). Jedan od najutjecajnijih europskih pjesnika XX. st. Odlikuje se novim postupkom građenja pjesme (diskontinuitet usmjeren na simultanost raznih povijesnih prostora i vremena), kojim je reagirao na sentimentalnost i esteticizam prijeloma stoljeća. Pedesetih godina znatno je utjecao i na razvitak pjesništva u nas. Važnija su mu djela: Pusta zemlja, Četiri kvarteta (poeme); Umorstvo u katedrali (drama); Kritizirati kritičara, Bilješke za definiciju kulture (eseji).

Krleža se na Eliota osvrće usputno tek u godinama kad se i u nas osjetio njegov utjecaj. Uglavnom mu nije sklon, navodeći ironično nekoliko puta njegov čuveni stih o godinama »entre deux guerres, uglavnom protraćenim«: te godine bile su za Krležu godine najživlje angažirane književne prakse. »Ljubavna pjesanca J. Alfreda Prufrocka (...) nije drugo nego varijanta bodlerskih motiva iz Spleena (...) bez obzira na eliotesknu ingenioznost ili neingenioznost izraza« (O stogodišnjici Baudelaireove smrti, Forum, 1967, 9-10). Pišući o marinizmu ustvrdit će: »Od Mallarmea i simbolizma do Joycea i Eliota (...) za sve bi se te pojave moglo reći da predstavljaju varijante suvremenog evropskog literarnog marinizma«, što Krležinim rječnikom znači da nisu izvorno stvaralaštvo (Iz hrvatske kulturne historije, Eseji III, Zagreb 1963, str. 353). Pisac angažiran poput Krleže ne može prihvatiti da je čovjek »na vjetru sveopćeg nihilizma poderana prnja (...) kao Beckettova proza ili Eliotov vakuum« (Referat na Plenumu Saveza književnika, Republika, 1954, 11-12). Ta poezija, »kao i ona Mallarmeova, poderanih barjaka«, proglašava se »novim revolucionarnim objavljenjem«, a programski nije prevladala Baudelairea. Eliota, dakle, K. spominje u okvirima svoje poznate teze da treba izvorno gledati i stvarati, a ne prepisivati tuđe sheme, iako »naša literatura prati razvoj ili rasulo evropskog ukusa sve do danas, kad su joj uzori Beckett, Ionesco, T. S. Eliot« (Njegoševo ime daje nagradi i književni i politički značaj, Pobjeda, 25. IX. 1966).

Ni.Pk.