GAULLE, Charles André de

traži dalje ...

GAULLE, Charles André de, francuski general i političar (Lille, 22. XI. 1890 - Colombey-les-Deux-Églises, 9. XI. 1970). Od 1940. vođa pokreta Slobodna Francuska. Predsjednik vlade (1943-46; 1958-59), utemeljitelj Pete Republike (1959) i njezin prvi predsjednik (1959-69). Priznao nezavisnost Alžiru (1962). Podnio ostavku 28. IV. 1969. zbog neuspjeha na referendumu o regionalizaciji Francuske i reformi Senata (27. IV. 1969). Objavljena su mu djela iz vojnih znanosti te Ratni memoari (u 4 knjige). Osnivač degolističkog pokreta koji, pod raznim nazivima, ima dominantnu ulogu u posljeratnom životu Francuske.

Krleža je o de Gaulleu sustavnije pisao samo u tekstu Izbori za predsjednika Francuske republike (Forum, 1966, 1-2). Tekst se odnosi na izbornu borbu (rujan/prosinac 1965), u kojoj su sudjelovali de Gaulle, F. Mitterand (tada vođa Federacije demokratske i socijalističke ljevice) i J. Lecanuet (kao liberalni i evr. kandidat). Za izborne kampanje bio je u Parizu otet Ben Barka, lider marokanske ljevice, i nikada se nije saznalo što se s njim dogodilo i tko ga je ubio. Na izborima je pobijedio de Gaulle (u drugom krugu, 19. XII. 1965). To su događaji što ih K. opisuje u svom zapisu koji je umnogome sastavljen od ironično komponiranih izvadaka iz franc. tiska (pretežno iz dva glavna dnevnika koja je K. redovito čitao: nezavisni Le Monde i konzervativni Le Figaro). Tom je kolažu citata K. dodao svoje polemičke i sarkastične komentare u kojima je de Gaulle ocrtan kao Knez, Monarh, Otjelotvorenje Francuske, čovjek koji ima visoko mišljenje o svom poslanju u franc. narodu. Parlamentarna i liberalna demokracija pretvara se pod Krležinim perom u besmisleni karneval pun glupe galame jer je izborni sustav takav da poraženi postaje pobjednikom: u prvom krugu je protiv generala glasalo 55% birača, a on će ipak biti izabran jer je u drugom krugu za njega glasalo 55% birača!

O de Gaulleu kao »predstavniku čistog totalitarizma, to jest Monarhije i monarhijskog principa« K. ponovno piše u Fragmentu dnevnika iz godine 1968 (Forum, 1972, 7-8), gdje je Krležina ironija pretežno usmjerena na galamu revolucionara iz 1968. koji su zašutjeli u času kad se general - u pratnji Massuovih »parašutista« - pojavio s topuzinom u ruci i poput Barutanskog i Jugovića »sredio stvari«.

St. L.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

GAULLE, Charles André de. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1537>.