Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

GIDE, André, francuski književnik (Pariz, 22. XI. 1869 - Pariz, 19. II. 1951). Puritanski odgojen, po ocu protestant, svoje krize, sumnje i frustracije ugrađuje u literaturu koja je, unatoč suprotnim ocjenama, trajno označila osebujnu struju pisanja u franc. i evr. književnosti. Prolazi dinamičan i nonkonformistički put od sukoba s idejom Boga, moralom i naknadno izraženog amoralizma, preko socijalne problematike (Put u Kongo), razočaranja u lijevu orijentaciju (po povratku iz SSSR-a) do ponovnog uspostavljanja individualizma i antikonformizma. Istaknut i kao esejist, knjiž. kritičar, promotor novih talenata (J. Romains, J. Giraudoux, H. Michaux), prevoditelj (W. Shakespeare, J. Conrád, R. Tagore, W. Whitman). Osim F. M. Dostojevskog, o kojem je objavio knjigu, snažno su ga se dojmila djela i ideje F. Nietzschea i W. Whitmana. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1947. Vatikan 1952. njegova djela stavlja na lndex.

Krleža Gidea naziva predstavnikom starinskog latinizma za kojega vrijede vrhunaravne kategorije »Reda«, »Harmonije« i »Kulture duhovnih vrednota«. U članku Andre Gide o Kongu (Hrvatska revija, 1929, 9), iako hvali veliki obrat Gidea esteta, koji je ipak sagledao surovu afričku zbilju, K. njegov »izlet u angažiranost« označuje promašajem, a samoga Gidea, poslije, drži netalentiranim i izgubljenim za takve pothvate, a ta mu ocjena služi za razmišljanje o tome kako je »pitanje talenta uopće otvoreno pitanje« koje »do sada nitko nije razbistrio«.

Na. Pe.