GLIGORIĆ, Velibor

GLIGORIĆ, Velibor, književnik i književni kritičar (Ripanj, 28. VII. 1899 - Beograd, 3. X. 1977). Pravo studirao u Parizu i diplomirao (1924) u Beogradu. Kazališni kritičar (1933-37) Politike. Upravitelj Jugoslovenskoga dramskog pozorišta (1949-59). Bio je pokretač, suradnik i urednik mnogih časopisa, a vlasnik i urednik Nove svetlosti (1920-22) i Raskrsnice (1923-25). Uređivao je (1939) sa R. Zogovićem Umetnost i kritiku, a od 1955-61. bio glavni urednik Savremenika. Objavio je mnogobrojne književne i kazališne kritike, eseje, članke i studije, a osobito se bavio srpskom književnošću od realizma do II. svj. rata (Kritike, 1926; Kuća smrti, 1945; U vihoru, 1962; Hronika jednog doba, 1965; Knjiga života, 1976).

Prvi put piše o Krleži u povodu gostovanja HNK s Vučjakom u Beogradu 13. III. 1924 (Raskrsnica, 1924, 12), i drži da je »talentovan epizodni pisac« kojemu je svijet razbijen na detalje, dakle, nedostaje mu cjelina. Tako je on »rođen bez glavnog nerva koji bi dao puno i savršeno delo«. Temeljna impresija o epizodičnosti kao bitnoj Krležinoj osobini, tj. nedostatku središnje integrirajuće ideje, prisutna je i u Krležinu portretu (Kritike, Beograd 1926, str. 39-45); pokušava odrediti domet i utjecaj njegova djela jer je postao »zaraza za mlade ljude«. No, uz to je i jednostavan, jednolik, ponavlja se jer se uvijek trudi da bude prigodan i »u službi socijalne revolucije«. Gligorić kaže da je Krležina ličnost rastrojena, »on luta u sebi i nije uveren ni u kakvu pobedu, niti svoju životnu, ni socijalnu«. K. je međutim jedini »pisac rata u nas«, a Hrvatska rapsodija njegovo je najbolje djelo, hiperrealističko, budući da »lirska pesma diže realističke činjenice do fantoma«. Iznosi misao: »Što se više Krleža bude cenio estetskim merilima, sve će više gubiti od onog glasa koji ga je na nekim mestima digao do genijalnosti.« Tražio je nadalje, analogiju između pisca i njegova djela. Uočio je učestalost i važnost biblijskih motiva u Krleže (Isus Krist u Legendama; legenda o Ahasveru i Lazaru u Golgoti, i dr.). Težio je ostvariti cjelovit uvid u Krležino djelo, najčešće eklektičkom metodom. Takav se pristup očituje i u opsežnim studijama: Lirika mladoga Krleže; Pripovedačka proza Miroslava Krleže; Put dramskog stvaranja M. Krleže; Romani Miroslava Krleže (u knj. U vihoru, Beograd 1962, str. 204-329).

LIT.: E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I, II, III, Zagreb 1985; S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987; isti, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I, Zagreb 1989.

J. S. R.