HEGEDUŠIĆ, Krsto

HEGEDUŠIĆ, Krsto, slikar (Petrinja, 26. XI. 1901 - Zagreb, 7. IV. 1975). Studij slikarstva završio 1926. na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (T. Krizman, V. Becić, J. Kljaković); kao francuski stipendist studij nastavio u Parizu 1926-28, gdje se družio s J. Plančićem i L. Junekom; 1927. izlagao na Jesenjem salonu (Proštenje u mom selu; Sigečki muzikaši). Dopisivao se s Krležom (prijatelj Hegedušićeva ujaka K. Horvatina). Po povratku u Zagreb jedan je od osnivača grupe umjetnika Zemlja (1929-35) čijem je programu o stvaranju našega likovnog izraza i socijalno angažirane umjetnosti dao najznačajniji udio. Bio je i tajnik Zemlje do njezine zabrane. U Hlebinama je 1930. podučavao seljake slikare (I. Generalić, F. Mraz), a u Zagrebu 1932. građevinske radnike (D. Raušević, N. Kostić, A. Miklošić) omogućivši im i sudjelovanje na izložbama Zemlje. Obnovio tradiciju slikanja na staklu (Bilo nas je pet u kleti, 1927). Objavljivao je članke o lik. i kulturnoj problematici, a od 1937. predavao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Majstorsku radionicu za postdiplomski studij slikarstva osnovao je 1950, grupu Mart 1956. Član JAZU od 1948; pokreće Bulletin JAZU (1953) i osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike JAZU.

Socijalna obilježja ranih djela (Miting u Novoj vesi, 1926; Rabšicar, 1927; Zeleni kader, 1928) pojačava u zemljaškom razdoblju stvarajući vlastiti izraz u kojem su se prepletali elementi groteske, satire i tragike s ekspresivnim crtežom i lokalnim koloritom (Rekvizicija, 1929; Poplava, 1932; Justitia, 1934). U predgovoru Hegedušićevoj knjizi crteža Podravski motivi (Zagreb 1933), K. je iznio svoja najznačajnija estetska i sociološka stajališta o razvitku umjetnosti i tendencijama u lik. stvaralaštvu ističući Hegedušićevu nadarenost u interpretaciji socijalne problematike. Hegedušić je u studentskim danima portretirao Krležu, izradio je prospekte za njegove knjige (1935, 1936), časopise (1939) i sabrana djela (1953), te ilustracije za Balade Petrice Kerempuha (1946). Ilustrirao je Ristićevu Turpitudu (1938), Krčelićeve Annuae (1952) i druga knjiž. djela. Bavio se zidnim slikarstvom i scenografijom a naslikao je i zastor za HNK Anno Domini 1573. U posljeratnom razdoblju svoju zemljašku tematiku patrijarhalnoga podravskog sela proširuje temama ljudske patnje u ratnim stradanjima (Mrtve vode, 1956; Finale, 1957; Transport logoraša, 1963) i slikama suvremenih dehumaniziranih gradskih prostora (Dvorište, 1958; Liqueur Foxy, 1958; Soho, 1967). Pedesetih godina Hegedušić pojednostavnjuje crtež, naglašava volumen (Sami, 1956; Suša, 1957), primjenjuje jednostavne obojene plohe (Svitanje, 1961), kolaže, elemente enformelističke tehnike (Proljeće na smetištu, 1960; Zgarište, 1964) i nadrealističke poetike (Brčko-Banovići, 1956). Međunarodnu afirmaciju ostvaruje u São Paolu nagradom za sliku s reminiscencijama na tematiku Zemlje (Nevrijeme, 1955) a učvršćuje i na mnogim drugim izložbama (Bruxelles, Haag, Bologna, Milano, Stockholm, Tokio) priznanjima za slikarstvo suvremenog senzibiliteta i modernoga figuralnog izraza.

Krležin Predgovor »Podravskim motivima« Krste Hegedušića označava i dublju povezanost između mladog slikara koji je s divljenjem čitao Krležina djela (i Plamen, 1919) i književnika likovnih nadahnuća koji je u podravskom kraju vidio sličnost s Brueghelovim Brabantom (Pismo iz Koprivnice, Hrvat, 31. I. 1925) potaknuvši tako i Hegedušića da uz svoj idilični Put u Hlebine (1925) otkrije i Lazare (1926) i Mihovljanske bogce (1927). Ističući sugestivnost Hegedušićeva izraza K. u Predgovoru kaže da je unatoč dvjema slikarskim komponentama, Brueghelovoj (flamanskoj) i Groszovoj (socijalnoj), Hegedušićevo slikarstvo »povezano uz ovaj stari verbӧczijevski kraj, gdje su barokne gornice, činži, daće, desetine, dimnice, mostarine i cestarine formirale kmetska i grencerska stanja po štalama, po kasarnama i po crkvama, u fiziognomijama i u dušama ljudskim«. Upozorio je javnost na Hegedušića kao umjetnika čija »grafička dijagnoza naše stvarnosti nije samo ekonomski i kulturni dokument vremena nego istodobno i dobar crtež, umjetnički značajan po svojoj slikarskoj vrijednosti isto toliko kao i po temi«. Njegovo naglašavanje negativnih istina i rugobe, K. poistovjećuje s nadarenim promatranjem »životnog intenziteta u onom smislu u kojem se ljepota izgrađuje i bilježi od početka«. U članku Pred petom izložbom Zemlje (Danas, 1934, 1) Hegedušić piše da se K. u Predgovoru »Podravskim motivima« suprotstavio pragmatističkom tumačenju teze o socijalnim tendencijama u lik. stvaralaštvu, te je uvjeren da će oni članovi Zemlje koji su je napustili (nakon polemika izazvanih Krležinim Predgovorom) »uvidjeti da je i ovog puta Krleža bio u pravu i tako pomogao daljem razvitku istinske socijalne umjetnosti«. I u članku Negativne pojave našeg likovnog života (Almanah savremenih problema, 1936) podupire Krležin otpor diletantizmu na području socijalne umjetnosti, kritike i teorije. Hegedušićev članak Riječ o kritici i organizaciji kritike (Republika, 1950, 2-3) izazvao je veću polemiku u kojoj K. nije sudjelovao, ali je njezinu problematiku obuhvatio referatom održanim na Kongresu književnika u Ljubljani 1952.

K. je 1959. napisao Nacrt za scenarij filma o slikarskom djelu Krste Hegedušića (objavljen u Republici, 1963, 2-3) stvarajući izbor iz panorame Hegedušićevih motiva i galerije podravskih tipova i predjela. U Fragmentima dnevnika iz 1967 (Forum, 1972, 6), nakon posjeta Hegedušićevu atelijeru, K. se prisjeća njegovih ranih djela i nadahnuća iz djetinjstva provedenog uz obalu Drave, kao i njegova doprinosa naivnom slikarstvu Hlebinske škole, a u predgovoru monografiji koju su napisali V. Maleković i D. Schneider (Zagreb 1974) ističe da je »Krsto Hegedušić otpočetka slikao svoje Hlebine, sebe i sve nas na ovoj našoj hlebinskoj zemlji«.

BIBL. K. H.: Problem umjetnosti kolektiva, Almanah savremenih problema, Zagreb 1932; O našem slikarstvu, Savremena stvarnost, 1933, 2; Likovna grupiranja u Hrvatskoj, Ars 37, 1937, 1 i 2-3; Iz dnevnika, Literatura, 1959, 14; Pod sugestijom Krležina pera, Vjesnik, 1. V. 1961.

LIT.: Z. Posavac, Estetika Miroslava Krleže, Kolo, 1968, 7; S. Lasić, Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, Zagreb 1970; M. Šolman, Krsto Hegedušić (katalog), Zagreb 1973; E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I-IV, Zagreb 1985; J. Depolo, Krsto Hegedušić (katalog), Zagreb 1992.

M. Pet.