HRVATSKO-SRPSKA KOALICIJA

HRVATSKO-SRPSKA KOALICIJA, saborska zajednica političkih stranaka u Hrvatskoj. Obuhvaćala je Hrvatsku stranku prava, Hrvatsku naprednu stranku, Srpsku narodnu samostalnu stranku, Srpsku narodnu radikalnu stranku i, kratko vrijeme, Socijaldemokratsku stranku. Osnovana je potkraj 1905. na temelju Riječke (3. X. 1905) i Zadarske rezolucije (17. X. 1905), tj. na politici »novoga kursa«, formuliranoj još 1903. »Novi kurs« bio je politika viših slojeva hrvatskoga i srpskoga građanstva u Hrvatskoj. Njezin je krajnji cilj bilo stvaranje samostalne južnoslavenske države, no sama je politika bila zamišljena kao etapna. Polazila je od »čistoće« Nagodbe iz 1868, koja bi potom prerasla u zahtjev za njezinom revizijom prema financijskoj samostalnosti Hrvatske, a nakon sjedinjenja Hrvatske i Dalmacije nizom političkih manevara u nekoliko bi se faza omogućilo stvaranje zajedničke države južnih Slavena. »Novi kurs« inzistirao je na dosljednom provođenju dvaju principa: srpsko-hrvatskoj suradnji i osloncu na Madžare i Talijane, što je potjecalo iz dubokog uvjerenja njegovih nosilaca da je za Hrvatsku i uopće za južne Slavene glavna opasnost njemački »prodor na istok«. Zato je Hrvatsko-srpska koalicija bila spremna pomagati madžarsku vladajuću klasu i njezinu borbu za personalnu uniju, pretpostavljajući pritom da će složni južni Slaveni u danom trenutku lako obračunati s Madžarima, oslabljenima bez austrijske potpore. S druge strane, računala je da bi madžarska vlada, kao nagradu za potporu, mogla dopustiti da predstavnici domaće buržoazije dođu na vlast u Hrvatskoj i provedu određene ekonomske i socijalne reforme kojima bi se, prije svega, saniralo teško ekonomsko stanje. Zahvaljujući reformi Koalicija bi stekla potporu širih slojeva, nužnu za agresivniju nacionalnu politiku. Shvativši opasnost koncepcije »novoga kursa« po opstanak Monarhije, Beč i Pešta učinili su sve da Koaliciju, nakon početnih uspjeha (pobjeda na saborskim izborima 1906) slome. U tome je posebnu ulogu imao Friedjungov proces, nakon kojega F. Supilo, jedan od kreatora »novoga kursa«, napušta Koaliciju. U vrijeme I. svj. rata Koalicija je iznova na vlasti, provodeći politiku koja je imala osigurati da se u Hrvatskoj spriječi uvođenje izvanrednog stanja.

Krleža je vrlo oštar kritičar Hrvatsko-srpske koalicije i njezine politike. Za »novi kurs« K. drži da je u osnovi riječ o »četrdesetosmaškomartovskoj pretpostavci, koja se poslije u svojoj osnovnoj naivnosti pokazala potpuno krivom«, i to zato jer nije uzela u obzir to da »u svoje provincijalizme zaronjeno srpstvo« zapravo nije bilo u stanju shvatiti borbu za državnu samostalnost Hrvatske. Stoga misli da je zapravo srpski dio Koalicije, posebno S. Pribićević, inzistirao da iz nje izađe Supilo. Dodaje, međutim, da Supilo nije odgovarao ni hrvatskom dijelu, a razlog je tome po njegovu shvaćanju u Supilovoj dosljedno antiaustrijskoj i antidinastičkoj politici. Odlaskom Supila, piše K, »Hrvatsko-srpska koalicija postala je konačno državotvornom u austro-madžarskome smislu« što je i dokazala u ratu, glasujući za ratne kredite. Iako nema razumijevanja za njezina nastojanja, K. ipak priznaje da je uspjela spriječiti uvođenje komesarijata u Hrvatsku, u razdoblju 1914-18. U Krležinim interpretacijama političkog djelovanja Koalicije posebno mjesto ima oštra kritika držanja njezinih članova pri pokušaju da se Supilo kompromitira kao dvostruki agent. Osim odnosa prema Supilu, K. članstvu Koalicije predbacuje da su iz ratnoga kaosa uspjeli za sebe izvući znatnu ekonomsku korist, a da bi to što bolje prikrili, štitili su »čitav niz sitnih građanskih prava, što se manifestiralo u relativnoj slobodi štampe i sastajanja, koje se kasnije pretvorilo u često izazovno protuaustrijsko šurovanje«. Osim što joj zamjera njezinu u osnovi oportunističku, lojalnu politiku, za Krležu je Koalicija jedan od glavnih krivaca za način ujedinjenja 1918.

BIBL. M. K.: Slom Frana Supila i Razgovor sa sjenom Frana Supila, Deset krvavih godina i drugi politički eseji, SDMKZ, sv. 14-15, Zagreb 1957; Razgovor o Brest-Litovsku, Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, SDMKZ, sv. 27, Zagreb 1972.

Mo. St.