IVANIŠIN, Nikola

IVANIŠIN, Nikola, književni povjesničar (Trebinje, 18. IX. 1923). Filozofski fakultet s doktoratom filologije (1957) završio u Zagrebu, gdje je kraće vrijeme bio asistent; od 1959. profesor hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Uređivao je nekoliko književnih i znanstvenih časopisa. U njegovu se književnoznanstvenom radu izdvaja zanimanje za dubrovačke teme (Vojnović), te fenomen hrvatskoga književnog ekspresionizma.

Krležina djela, estetski nazori i shvaćanje književnosti osnovna su tema Ivanišinova književno-znanstvenog interesa. Od prvog teksta (Miroslav Krleža i Dubrovnik, Dubrovački vjesnik, 30. XII. 1953) do najavljene knjige Krleža - krležijanstvo - krležijana, objavio je o Krleži i krležologiji dvadesetak priloga, a u taj je problemski krug i u drugim prigodama (monografske relacije i sinteze) redovito zahvaćao. Distancirajući se od karaktera i tona kritike o Krleži (Rasprava o ,Krležinom zbornikuʻ Izraz, 1965, 12), Ivanišin odbacuje metodološke obrasce (zbog njihove interpretativne omeđenosti) i »poetiziranu« apologezu, te pokušava Krležina proturječja i autoreferencije (Ratna lirika Miroslava Krleže, Zbornik zagrebačke slavističke škole, I, Zagreb 1973) postaviti kao točke kriterijske provjere njegove poetike, predočavajući književnopovijesnu epohu (ekspresionizam) prostorom simultanosti stilova. K. utoliko u »svoje stvaralaštvo integrira« glavne predstavnike hrvatskoga književnog ekspresionizma, asimilira i intenzivira »svojstva njihove literature« (Krležinska poenta, u knj. Fenomen književnog ekspresionizma, Zagreb 1990). Vraćajući se tezi o Krleži kao »najznačajnijem našem ekspresionistu« (Miroslav Krleža i hrvatska književna tradicija: konstante-kontradikcije-kvalitete, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 1990-91, 30), njegovo otklanjanje ekspresionizma relativizira paralelom s hrvatskom modernom, čiji su glavni predstavnici, kolikogod je on negirao, na Krležu »blagotvorno djelovali«. I kad je zaokupljen segmentima (npr. odnos spram srpskoga kulturnoga kruga), Ivanišin krležijanu nastoji izraziti cjelinom nje same, što znade stvoriti dojam o nadređenosti predmeta problemskom sustavu kojim je, uza sve imanentne mu napetosti, definiran.

LIT.: S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987; A. Franić, Nikola Ivanišin, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 1988-89, 28.

Vl. Bo.