JEŽIĆ, Slavko

traži dalje ...

JEŽIĆ, Slavko, književnik, književni povjesničar (Dubrava kraj Čazme, 17. II. 1895 - Zagreb, 5. V. 1969). Gimnaziju završio u Bjelovaru, slavistiku i romanistiku u Beču. Bio je nastavnik na srednjim školama, Visokoj pedagoškoj školi, Glumačkoj školi i intendant HNK (1938-39). Uređivao je nekoliko listova i edicija (sabrana djela V. Novaka, S. Vraza, A. Šenoe, F. K. Frankapana), uređivao antologije, prevodio s francuskoga. Napisao je roman Brak male Ra (1923), zbirku pjesama Somnia vitae (1933) te knjigu pripovijedaka Život u sjeni (1943), no najpoznatiji je kao pisac književnopovijesnih radova: Život i rad Frana Krste Frankopana (1921), Hrvatska književnost od početka do danas (1944), Hrvatski preporod u prvoj polovini XIX. stoljeća (1944) i dr.

Kritički rad Ježić započinje ocjenama Krležine pripovijesti Tri kavalira gospođice Melanije (1922) i drame Golgota (1923). Vrlo kritično piše o toj pripovijesti, smatrajući da je napisana lošim stilom, bez dobre kompozicije, te da nema dubljeg značenja. Drži da Golgota ima visoku vrijednost. Podosta je mjesta dobio K. u Ježićevoj Hrvatskoj književnosti od početka do danas, a ocjena se Ježićeva svodi na zaključak da je on najznačajniji predstavnik hrvatskog ekspresionizma i nesumnjivo najbolji hrvatski pisac nakon I. svj. rata.

M. Šel.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

JEŽIĆ, Slavko. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1654>.