Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

KARLO X, francuski kralj (Versailles, 9. X. 1757 - Gorica, 6. XI. 1836). Nakon izbijanja revolucije 1789. emigrira i organizira kontrarevolucionarne snage. God. 1814. vraća se u zemlju kao vođa struje koja je tražila apsolutističku monarhiju i priznanje plemićkih povlastica. Nakon smrti Luja XVIII. postaje kralj (1824). Oslanjajući se na crkvu i plemstvo vodi vrlo reakcionarnu politiku. Abdicirao za revolucije 1830.

Kako Karlo X. simbolizira proces restauracije u Francuskoj o kojemu je pisao krajnje negativno, razumljivo je zbog čega Krleža s naglašenom antipatijom, pa i ironijom, pristupa toj povijesnoj ličnosti. On pretpostavlja da je »ta kukavna lija naslutila (...) da će mu krunu odnijeti prva velika poplava, koja trajno prijeti sa sviju strana«. Strahujući neprekidno »za svoj zlatni lonac« pokušavao je obnoviti monarhiju, no uradio je to pomoću »gnjilog materijala dvorskih plaćenika, nitkova i pripuza svake vrste«, pa je, zaključuje Krleža, razumljivo zašto je njegov pokušaj propao.

BIBL. M. K.: Eppur si muove (1919-1938-1961), Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, SDMKZ, sv. 27, Zagreb 1972.

Mo. St.