KERŠOVANI, Otokar

traži dalje ...

KERŠOVANI, Otokar, novinar, publicist, književni kritičar (Trst, 23. II. 1902 - Zagreb, 9. VI. 1941). Osnovnu školu i gimnaziju polazio u Pazinu, maturirao u Karlovcu, Šumarski fakultet pohađao u Zagrebu. Aktivan u studentskim organizacijama, pokretač i urednik polumjesečnika Mlada Jugoslavija (1922-23). Kao novinar radio u zagrebačkim i beogradskim Novostima. Za boravka u Beogradu (1925-30), objavljivao sociološke i ekonomsko-povijesne oglede u Letopisu Matice srpske. Uređivao je, zajedno s V. Maslešom, i lijevo orijentirani časopis Nova literatura (1928-29). Više od deset godina (1930-40) proveo je u zatvoru zbog svoje ideološke, lijeve prokomunističke djelatnosti. Od njegovih mnogobrojnih rukopisa posmrtno je objavljeno: zbirka članaka Rat i mir (1946), O Šenoi (1949), Izbor članaka (1960), Skica za studiju o Miroslavu Krleži (Forum, 1966, 6); Povijest Hrvata (teze), 1971; Izabrana djela (1975); Kulturne i povijesne teme (1979).

Kao jedan od najistaknutijih lijevih intelektualaca komunista Keršovani sve do pojave časopisa Pečat (1939) piše pozitivno o Krležinu književnom djelu. U Sedmoj temi (od 1918. do 1938. godine) svoje Povijesti Hrvata, ističe kako Krležino djelo »po snazi temperamenta« od samog početka znači novost u hrvatskoj književnosti. Posebno izdvaja Krležine ratne novele, dramu Galicija, cijeli ciklus o Glembajevima, te feljtone i eseje, mada je Krležin »kriterij bio suviše nehistorijski, i zato njegove ocjene ne mogu biti smatrane definitivnima«. U Krležinu djelu, posebno od 30-ih godina, Keršovani osjeća jaku pesimističnu notu, a zamjera mu i pamfletski odnos prema predstavnicima socijalne literature, naročito od predgovora Hegedušićevoj mapi Podravski motivi. U tzv. sukobu na književnoj ljevici Keršovani se priklanja grupi oko Književnih svezaka; pod pseudonimom V. Dragin u njima 1940. objavljuje tekst San i istina Marka Ristića. U časopisu Izraz (1940), Keršovani dva puta vrlo kritički piše o Krležinu shvaćanju funkcije umjetnosti u tadašnjim polemikama na ljevici: U znaku vremena (br. 9) i Pamfleti protiv »Knjiž. Svezaka« (br. 11). U Keršovanijevoj ostavštini ostala je i oveća skica za studiju o Krleži, napisana 1939, u kojoj ga karakterizira kao »beskompromisnog borca za lenjinizam«, snažnoga kritičara hrvatskog društva, malograđanštine i buržoazije, te kao najhrvatskijeg pjesnika - »tog velikog stvaraoca koji pripada samom proletarijatu kao veliki borac protiv rata i fašizma«.

M. Šel.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

KERŠOVANI, Otokar. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1689>.