Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

KNJIŽEVNI JUG, književni časopis, izlazio u Zagrebu od siječnja 1918. do prosinca 1919. kao ispočetka redovit a onda više nominalan polumjesečnik iako je ukupna građa uglavnom ravnomjerno raspoređena u četiri polugodišnje knjige. Izdavao ga je i kao odgovorni urednik potpisivao B. Mašić, a urednici su uz njega bili N. Bartulović (knj. 1-4), V. Ćorović (1-3), I. Andrić (1-4), A. Novačan (2-4) i M. Crnjanski (4). Prema N. Bartuloviću raspačavao se u utjecajnih 5000 primjeraka s ambicijom, koju pri samoukidanju deklarira »uspelom«, da »u praksi položi temelj budućoj jugoslovenskoj književnosti, uvede istočni dijalekt i zauzme se za latinicu«. Premda se, po riječima Crnjanskoga, »centar jugoslovenske književnosti preselio u Beograd«, do obustave je vjerojatno došlo i zbog pukotina u nacrtu integralističke cjeline kakvu je zastupao Bartulović. Prilozi su objavljivani na sva tri jezika i oba pisma, a sam urednik Ćorović eksplicite dovodi u pitanje načelo napuštanja ćirilice koju će štoviše sam Andrić poslije uzimati vrijednosnim amblemom čitava projekta, jer je »taj list« bio prvi »u kom se za rata« ona pojavila.

Prvi od svoja dva priloga u Književnom jugu, Sodomski bakanal, K. objavljuje (knj. II, sv. 4) samo nekoliko mjeseci nakon što je na istome mjestu (knj. I, sv. 7) njegova poezija bila iz recenzentskog pera J. Glonara ozbiljno relativizirana, a Hrvatska rapsodija predočena predmetom za psihopatologa. Bartulovićeva nastojanja da pridobije Krležu (Crnjanski) nisu dala rezultata; 1919. spremat će se i na »obračun s grupom oko Književnog juga« (Zapisi sa Tržiča). K. je Bartulovićevo ili Andrićevo »integralno jugoslavenstvo tipa Književnog Juga« koje vodi u »rojalističke karijere« doživljavao izdajom vlastitih mladenačkih ideala, ali je njegova suradnja, kolikogod skromna, u njihovu časopisu ostavila karakterističan trag. Formalno je, naime, točno Krtalićevo mišljenje da se K. u raspravu o »jedinstvenoj književnosti« koju je na tragu Skerlićeve ankete pokrenuo Književni jug nije neposredno uključivao. On je, međutim, upravo u Književnom jugu, i u tom trenutku, objavio svoje prve ekavizirane tekstove, tiskane k tome ćirilicom. Eksperimentalni kuriozum hrvatske periodike, Književni jug, utoliko je i mjesto Krležina priklanjanja neuspjelom eksperimentu jezičnog unijaćenja.

LIT.: M. Crnjanski, Posleratna književnost, LMS, 1929, knj. CCCXX, sv. 2 i 3; I. Krtalić, Krleža, za i protiv, I, Zagreb 1988; B. Donat, Niko Bartulović hrvatski pisac - apologet Orjune i četničke ideologije, Republika, 1990, 7-8.

Vl. Bo.