Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

KONSTANTINOVIĆ, Zoran, književni povjesničar i teoretičar (Beograd, 5. VI. 1920). Filozofski fakultet studirao u Zagrebu i Beogradu. Doktorirao 1957. tezom Nemački putopisi o Srbiji i Crnoj Gori. Djeluje kao sveučilišni nastavnik u Beogradu, a potom u Innsbrucku, gdje je od 1970. predstojnik Katedre za komparativnu književnost i ravnatelj tamošnjega Instituta za književnost. U središtu Konstantinovićeva znanstvenoga zanimanja nalaze se komparatističke teme (načela poredbene književnosti, književnopovijesni utjecaji i veze) i metodologija proučavanja književnosti, posebice njezin fenomenološki smjer.

Komparatistički problemi čine temelj Konstantinovićeva pristupa Krleži. U studiji Krleža o nemačkoj i skandinavskoj književnosti, objavljenoj u zborniku Miroslav Krleža (Beograd 1967), pokazuje kako je Krležino vrednovanje Nijemaca i Skandinavaca uvjetovano njegovim vlastitim književnim i društvenim nazorima. Iznimno je dobro poznavao njemačku humanističku tradiciju i, pristupajući joj sa stanovišta duhovite polemike i oštre satire, osobito cijenio M. Luthera i F. Logaua. Temeljito je bio obaviješten i o njemačkoj klasici, ali svoje simpatije nije podijelio Goetheu ili Schilleru, već G. K. Lichtenbergu. Postavivši društveni nagon kao kriterij odnosa prema romantizmu, Krleža je visoko vrednovao von Kleistova Michaela Kohlhaasa. Kritičan je spram simbolističkoga pjesništva (Rilke, George, Hofmannstahl), ne cijeni ni naturaliste, a osobito je nesklon bečkim impresionistima (Bahr, Schnitzler, Zweig). Iznimno poštuje Krausa, dok se prema ekspresionizmu odnosi dvojako - odbacuje ga kao lažnu pobunu, ali i priznaje vrijednost pojedinih pjesnika. Izrazitu je nesklonost pokazao i spram T. Manna, a Skandinavce kritički poštuje zbog svježine njihovih problema.

De. D.