KOSOR, Josip

KOSOR, Josip, pjesnik, dramski pisac, pripovjedač i romanopisac (Trbounje kraj Drniša, 27. I. 1879 - Dubrovnik, 23. I. 1961). Od djetinjstva živi u slavonskom selu Otok kraj Vinkovaca, potom kao pisar, u Vukovaru, Đakovu, Mostaru. Od 1906. do kraja I. svj. rata živi u Beču, Münchenu, Berlinu, Zürichu, Ženevi, Parizu, Londonu, Petrogradu, Kijevu, Moskvi, zatim u Zagrebu, Beogradu i Beču, opet petnaestak godina u Londonu, a od II. svj. rata u Dubrovniku. Objavio je proze Crni glasovi (1905), Optužba (1905), roman Rasap (1906); drame Požar strasti (1912), Žena (1920), Nepobjediva lađa (1921); zbirku pjesama Beli plamenovi (1919) i dr.

U Kosorovu djelu Krleža je uočio »kretanje tamne ponornice u nama«, a među deset značajnih drama iz razdoblja simbolizma i secesije izdvojio je i drame Požar strasti, Pomirenje i Žena. Uočavajući u Kosorovu djelu pesimističku ideju propadanja, posebno ističući dramu Požar strasti, Krleža doživljuje Kosorove »praljudske i mamutske magle kao jedini rezultat naše književne secesije«.

BIBL. M. K.: O Kranjčevićevoj lirici, Hrvatska revija, 1931, 3; O našem dramskom répertoireu, Djelo, Zagreb 1948, 1.

M. Šel.