Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

KOVAČ, Ante, publicist i kritičar (Vrbanja, 23. V. 1897 - ?). Gimnaziju završio u Vinkovcima, za I. svj. rata bio u ruskom zarobljeništvu, a 1916. ušao u Dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca u Odesi. Nakon rata studirao pravo u Beogradu i Zagrebu. Bio je glavnim urednikom Pokreta, Riječi i Jugoslavenskih novina; nakon II. svj. rata novinar i urednik Radio-Beograda. Pisao pod mnogim pseudonimima, no najpoznatiji je kao Pfificus.

Kovač u članku Snohvatice jednog raskrinkanog komuniste u »Hrvatu« (Riječ, 2. I. 1925) te u članku I meni se javio Frano Supilo!... Razgovor sa vrlim pokojnikom u stanu spiritističkog federaliste dra Hinka Hinkovića (Riječ, 3. I. 1925) reagira na Krležin esej Bečko pismo IV. Noćni razgovor sa Franom Supilom, objavljen u Hrvatu, 31. XII. 1924, napadajući ga zbog njegovih političkih stavova, te kao osobu koja je, navodno, samo prividno bila prihvatila ideju jugoslavenstva i ekavicu, ali se ubrzo vratila hrvatstvu i ijekavici. Istodobno Kovač insinuira Krleži i njegov članak o šefu austrijskoga generalštaba, maršalu Franzu Conradu von Hötzendorfu, napisanom još 1915 (Barun Konrad, Obzor, 28. IV. 1915), koji nije doživio kao persiflažu, već kao slavljenje Conrada, čime je Krleža stekao »neprocjenjivih zasluga za Austriju u ,Kriegspressequertieru‘«. Na taj napad Krleža odgovara člankom O generalu Konradu i »najpopularnijem našem dobrovoljačkom oficiru«g. A. Kovaču (Književna republika, 1925, knj. II, br. 5). Krleža citira najveći dio svoga inkriminiranog feljtona dokazujući kako se u njemu radi o ironiziranju, a ne veličanju Conrada, što Kovač nije shvatio, pa Krleža u nastavku i njega ironizira riječima kako on ne bi shvatio ni frazu da je »Kovač Ante dubok kao Dante«. Na kraju, Krleža poziva Pfificusa da javno povuče svoje mišljenje.

U članku Zašto šuti gospodin Pfifikus? (Književna republika, 1925, knj. II, br. 7) Krleža još jednom poziva Pfificusa, »demokratskog klevetnika«, da odgovori na njegov članak, no na tom je pozivu polemika i završila.

M. Šel.