KRALJEVIĆ, Miroslav

KRALJEVIĆ, Miroslav, slikar (Gospić, 14. XII. 1885 - Zagreb, 16. IV. 1913). Uz J. Račića i V. Becića jedan od utemeljitelja hrvatskoga modernog slikarstva, pripadnik tzv. hrvatske škole na akademiji u Münchenu 1907. God. 1911. odlazi u Pariz, gdje u dvije preostale godine života prelazi put od plenerističkog impresionizma, preko secesije, do pouka izvučenih iz djela P. Cézannea i do utjecaja ekspresionizma, osobito u grafičkom opusu.

Kako je spram secesije osjećao odbojnost zbog njezine »površne dekorativnosti«, Krleža slikarske početke M. Kraljevića ocjenjuje negativno, pogotovo u usporedbi s tada već jasno izraženom Becićevom slikarskom fizionomijom. Krležina ocjena je nemilosrdna: čisti secesijski kič. Tek po djelima nastalima nakon Kraljevićeva odlaska u Pariz, Krleža će visoko vrednovati Kraljevićev dar, koji se izrazio »motivima dostojnim jednog Toulouse-Lautreca«. Virtuozna Kraljevićeva slikarska lakoća, kojom je »skakao preko ponora što su progutali Račića«, nije se našla zbunjena poplavom avangardnih pravaca koji su vladali likovnim Parizom početkom stoljeća: on je »prelazio preko te likovne stihije naivno, veselo i lako«. Premda je vidljivo da su mu kao graditelji slike Račić i Becić miliji u svojoj »solidnosti«, Krleža osjeća da je Kraljević u likovnom razvoju otišao možda najdalje, što istodobno pobuđuje njegovu sumnjičavost. Razmišljajući kako bi Kraljević slikao da je poživio, Krleža sudi da bi vjerojatno »njegov gospodski šik i snobizam bili prevagnuli u mondeno, a možda bi se (...) bio bacio i u apstraktno«. Kraljevića Krleža inače vrlo često spominje u kontekstu hrv. slikarstva; iako nije o njemu pisao posebno, svoj je sud formulirao u paraleli s Becićem, najprije u tekstu Uz slike Vladimira Becića (Hrvatska revija, 1929, 1), što ga je poslije inkorporirao u esej O Vladimiru Beciću (Hrvatska revija, 1931, 1).

Ni. Pk.