Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

KRFSKA DEKLARACIJA, zaključni dokument sastanka koji je između predstavnika Jugoslavenskog odbora i srpske vlade održan na Krfu 15. VI. - 20. VII. 1917. sa svrhom da se silama Antante demonstrira volja Srba, Hrvata i Slovenaca za ujedinjenjem. Osim osnovnih načela ujedinjenja, u njemu su istaknuti i određeni elementi uređenja zajedničke države. Polazeći od uvjerenja da su Srbi, Hrvati i Slovenci jedan narod, ta deklaracija ističe nužnost njegova cjelovitog oslobođenja i ujedinjenja na principu narodnog jedinstva i narodnog samoopredjeljenja. Kao oblik vladavine za buduću državu predviđena je monarhija na čelu s dinastijom Karađorđevića, dok je u pogledu državnog uređenja dogovoreno da će ona biti demokratska, ustavna i parlamentarna, te funkcionirati na principu decentraliziranog unitarizma.

Krleža napominje kako je Krfska deklaracija bila rezultat prvoga izravnog kontakta predstavnika »austrijskih emigranata« s članovima srpske vlade, koji je bio uvjetovan nepovoljnim razvojem međunarodnih prilika, a protekao je u atmosferi »jalovog nadmudrivanja«. Prema njegovu mišljenju, za susret na Krfu bila je posebno zainteresirana srpska vlada koja se uplašila mogućnosti da Jugoslavenski odbor, uz podršku Rusije, eventualno ne zatraži da buduća zajednička država bude konstituirana kao republika. Krfskom deklaracijom to je spriječeno jer je ona prejudicirala ne samo oblik vlasti nego i unutrašnje uređenje buduće države južnih Slavena, prije svega karakter njezine ustavnosti, što navodi Krležu na zaključak da je riječ o dokumentu čijim je sadržajem demokratski princip narodnog samoodređenja bio sveden na »retoričku frazu«. Krfskom deklaracijom, koja doduše nije bitno utjecala na razvoj budućih događaja, svi se »jugoslavenski narodi - pro futuro - stavljaju pred svršeni čin«.

BIBL. M. K.: Jugoslavensko pitanje u Prvom svjetskom ratu 1914-1918, Eseji V, SDMKZ, sv. 23, Zagreb 1966.

Mo. St.