KRTALIĆ, Ivan

traži dalje ...

KRTALIĆ, Ivan, esejist i kritičar (Orahovica kraj Konjica, 20. VII. 1941). Diplomirao 1969. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1976. Radio kao novinar, službenik te savjetnik u Republičkom sekretarijatu za kulturu. Surađivao u mnogim časopisima; uređivao kulturnu rubriku u listu Komunist (izdanje za Hrvatsku). Objavio studije i eseje te sastavio i priredio nekoliko književnih zbornika i antologija (Milan Marjanović - kritičar Moderne, 1975; Silvije Strahimir Kranjčević, 1979; Polemike u hrvatskoj književnosti, 1982-83; Afere u hrvatskoj književnosti, 1987; Krleža za i protiv, 1 i 2, 1988; Gledanje u stvarnost, 1988; Sukob s desnicom, 1989. i dr.).

Krtalićevo zanimanje za Krležu iskazuje se u prvom desetljeću nakon Krležine smrti u mnogobrojnim člancima, polemički intoniranim tekstovima, intervjuima i feljtonima objavljivanima u hrvatskom i ostalom tisku tadašnje Jugoslavije. Zaokupljao ga je određeni krug tema iz Krležina opusa te je tako pisao: o slobodi umjetničkog stvaranja (Oko, 6-20. VIII. 1981); o potrebi tumačenja Krleže njim samim kao sustavom, i s tim u vezi o nedostatnom poznavanju činjenica iz Krležina života i stvaranja (Borba, 25. XI. 1982; Danas, 23. III. 1982). Taj će temeljni interes Krtalić istražiti u kasnijim knjigama o Krleži, nakon što će još u časopisima objaviti tekstove o priređivanju Krležinih polemika za tisak (Vjesnik, 16. XII. 1983), analizirati odnos Krleže spram Hrvata i hrvatstva (Dalje, 1984-85, 11-12; Borba, 17-18. XI. 1984; Sveske, Sarajevo 1985, 10), te istraživati elemente afere Diamantstein (Start, 1983, 373; Revija, Osijek 1986, 6), te sukoba s ljevicom i desnicom (Delo, 1982, 5; Komunist, 10. X. 1986), i dr.

Istraživanjem Krležina polemičkog duha i njegovih refleksija Krtalić se potanje bavi osobito u knjizi Krleža za i protiv (1988). U njoj obrađuje razdoblje od Krležina javljanja u književnosti (1914) do zabrane Književne republike (1927). Već prve reakcije na Legendu (1914) odraz su oštro polarizirane recepcije što je ili strastveno prihvaćanje ili strastveno odbijanje. Krtalić tu opreku vidi kao uspostavljeni odnos Krleža-za i Krleža-protiv. Držeći da je Krleža na »liniji vertikalnog duhovnog kontinuiteta: Bogumili-Križanić-Kranjčević-Krleža« i hoteći ga tumačiti kao sustav unutar vlastita djela, Krtalić poseže za polemičkom građom koja je nerijetko »izvanliterarni Krleža«, držeći da treba uvidjeti i značaj njegova javnog rada, društvenog i političkog djelovanja. Tako Krtalić postavlja tezu da su svi obrisi relacije javnost-Krleža i obratno, uspostavljeni već 1916-17, a sudeći po odmah polariziranim reakcijama, Krleža nije shvaćen kao pisac koji odrasta nego kao velik pisac. Svu slojevitost te polarizacije Krtalić prati do 1927, podastirući iscrpne podatke i ilustrirajući stavove opširnim navodima iz polemičkih tekstova. Rekonstruiranjem situacija, polemičkih odnosa i njihovih protagonista, ostvario je opsežno djelo o tom aspektu Krležina opusa, kao potrebnu građu za željenu »veliku sintezu«.

J. S. R.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

KRTALIĆ, Ivan. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1754>.