LADIKA, Ivo

LADIKA, Ivo, pjesnik i publicist (Varaždin, 29. X. 1912 - Vis, 17. VIII. 1984). Autor oveće studije o Krležinoj lirici objavljene u nastavcima u Varaždinskim novostima (od 25. siječnja do 28. ožujka 1940), a zatim u formi samostalne knjižice pod naslovom Krleža kao lirik (Zagreb 1940).

Ladikina se knjiga dijeli na sedam poglavlja: I. Stanje hrvatske lirike do Miroslava Krleže, II. Bibliografija, III. Sredina, IV. Krležina lirika, V. Utjecaji na Miroslava Krležu, VI. Mišljenja kritike, VII. Zaključak. Najopsežnije je i najvažnije treće poglavlje, posvećeno Krležinoj lirici. Na njegovu se početku nudi svojevrsna tipologija Krležinih pjesama, zasnovana na razlikovanju i razvrstavanju ključnih pjesnikovih motiva, kojih Ladika prepoznaje osam: »Cjelokupna Krležina lirika može se, s obzirom na motive, podijeliti na ove samostalne dijelove: 1) ratna lirika, 2) opis sredine, malograđanštine i hrvatstva, 3) osjećaj laži hrvatske književnosti, 4) pjesme samoće, osamljenosti, uskoće i smrti, 5) siromaštvo, bijeda, 6) ljubav, erotika, 7) izlaz, aktivizam i 8) stvaranje, pogled naprijed.« Ostali dijelovi trećega poglavlja posvećeni su svaki po jednom »samostalnom dijelu« Krležine lirike.

Ladikina knjiga zaslužuje pozornost kao prvi veći rad o Krležinoj poeziji, posebno ako se ima na umu da je nastala u doba kad se književna kritika i kulturna javnost više zanimala Krležinim pripovjednim i dramskim djelima nego njegovim stvaralaštvom u stihu. S druge strane, knjiga ima i ozbiljnih nedostataka. Ponajprije, Ladika se Krležine poezije prihvatio relativno slabo opremljen analitičkim instrumentima namijenjenima studiju poetskih tekstova (nedostaje mu teoretskih predznanja o razlikovnim svojstvima poezije kao što su stih, eufonija, metaforika i sl., pa se zadržava na samoj analizi tema i motiva). Krleži je pristupio u raspoloženju neprikrivene očaranosti njegovom osobom i njegovim književnim djelom. To je urodilo bitno smanjenom kritičnošću prema Krležinim pjesmama, ali i zatvaranjem u krug Krležina književnoga samorazumijevanja: Ladika, naime, Krležine pjesme i njihove izvanknjiževne povode tumači uz jak oslon na Krležine autoreferencijalne iskaze, a o njima govori jezikom koji preuzima optiku i stil tih iskaza. Knjigu karakteriziraju jednoličnost sudova, uskogrudnost pristupa, te jezično-stilske nečistoće djelomično proizišle iz nevješta oponašanja Krležinih jezičnih gesta.

LIT.: S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I, Zagreb 1989.

Zo. Kr.