Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

LEIBNIZ, Gottfried Wilhelm, njemački filozof i matematičar (Leipzig, 1. VI. 1646 - Hannover, 14. XI. 1716). Autor je niza matematičkih, logičkih i prirodoznanstvenih otkrića, a na području filozofije razvio je značajnu racionalističku koncepciju: sve duhovne i materijalne pojave svode se na duhovne čestice, monade, koje teže prema najsavršenijoj među njima, Bogu.

Leibniz je potaknuo Krležu na čitanje Petronijevićeve Istorije novije filozofije (1942), pa o njemu piše u dnevničkom zapisu iz 1942 (Marginalia na temu o spoznajnoteorijskoj magiji, Delo, Beograd 1956, 11). Leibnizov racionalistički osvrt na Lockea (»ništa nije u razumu što nije prije bilo u osjetilu - osim samog razuma«) K. smatra lukavstvom. Prigovara Leibnizu kako je zamisao monadnog sustava aristokratska i antikritička, a proizašla iz njegova karijerizma; premda te njegove ideje ocjenjuje naivnima i djetinjastima, ne odriče im vidovitost i vrijednost znanstvene anticipacije. Naposljetku odbija Leibnizov stav o ovom svijetu kao najboljem od svih mogućih svjetova.

A. Žč.