Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD. Nakon što je u listopadu 1918. postao slobodni umjetnik, Krleža tek 5. X. 1950. dobiva stalno namještenje postavljanjem na mjesto direktora Leksikografskoga zavoda FNRJ, na kojemu ostaje sve do smrti. Zavod je osnovala Vlada FNRJ na prijedlog Savjeta za nauku i kulturu. Uredba o Leksikografskom zavodu FNRJ (br. 529, Službeni list FNRJ, 18. X. 1950) glasi: »Član 1: Pri Savjetu za nauku i kulturu Vlade FNRJ osniva se Leksikografski zavod FNRJ sa sjedištem u Zagrebu. Član 2: Zadatak Leksikografskoga zavoda FNRJ je da skuplja i obrađuje leksikografski i drugi materijal potreban za izdavanje enciklopedija, leksikona, monografija i sličnih djela. Član 3: Radom Leksikografskog zavoda FNRJ rukovodi direktor, koga postavlja Predsjednik Vlade FNRJ na prijedlog Predsjednika Savjeta za nauku i kulturu Vlade FNRJ. Član 4: Za izvršenje pojedinih zadataka Leksikografski zavod FNRJ može osnivati redakcione komisije i odbore. Član 5: Leksikografski zavod FNRJ ima poseban proračun koji ulazi u sastav proračuna prihoda i rashoda Savjeta za nauku i kulturu Vlade FNRJ. Direktor je naredbodavac za izvršenje proračuna. Član 6: Potanje propise o organizaciji i radu Leksikografskog zavoda FNRJ donijet će Predsjednik Savjeta za nauku i kulturu Vlade FNRJ. Član 7: Ova uredba stupa na snagu danom objavljivanja u Službenom listu FNRJ.« Uredbu su potpisali: predsjednik Vlade FNRJ i ministar narodne obrane, maršal Jugoslavije J. Broz-Tito te ministar Vlade FNRJ, predsjednik Savjeta za nauku i kulturu R. Čolaković. Uredbom br. 583 od 9. X. 1962 (Službeni list FNRJ, 17. X. 1962) Zavod mijenja naziv u Jugoslavenski leksikografski zavod, postaje ustanova sa samostalnim financiranjem; direktora bira savjet Zavoda a postavlja Savezno izvršno vijeće. Tu je uredbu potpisao predsjednik Republike J. Broz-Tito. Nakon Krležine smrti, institucija se 20. I. 1984. registrirala pod nazivom Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, a od 16. IX. 1991. nosi naziv Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«.

Ideja o osnivanju Zavoda dugo je sazrijevala u Krleži. Odlučujući je poticaj dobila u povodu izložbe srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije u Parizu (ožujak 1950), kada se potvrdilo uvjerenje kako svijet nije gotovo ništa znao o ovim prostorima. Potreba da se to stvaralaštvo izrazi u enciklopedijskoj formi odgovarala je strukturi Krležina duha i djela (M. Lončar, predgovor u knj. 99 varijacija, Beograd 1972). Za svoju je ideju K. dobio punu podršku J. Broza-Tita i R. Čolakovića, što je rezultiralo njezinim brzim ostvarenjem. Osnivanje Zavoda K. je mogao ostvariti u Zagrebu gdje je već postojala jaka hrvatska leksikografska tradicija i neposredno radno iskustvo na Hrvatskoj enciklopediji (1941-45). Tako je glavni urednik Hrvatske enciklopedije, M. Ujević postao Krležinim pomoćnikom i preuzeo vođenje organizacijsko-stručnih poslova. Započinje tako rad na bibliografskom katalogu za potrebe EJ, izrada više priručnika i uputa te Anala (I, II, III) Leksikografskog zavoda. Zbog okupljanja ideološki »nepodobnih« suradnika, Zavod i K. bivaju napadnuti u tisku, no K. odlučno istupa i prekida kampanju (Odgovor na pismo »Da li je to moguće«, Naprijed, 1952, 18). Zavod je u razdoblju Krležine pune aktivnosti objavio: Pomorsku enciklopediju (I. izd. 1954-64; II. izd. 1972-75); Enciklopediju Jugoslavije (I. izd. 1955-71); Enciklopediju Leksikografskog zavoda (I. izd. 1955-64; II. izd. 1966-69); Bibliografiju rasprava, članaka i književnih radova (I. izd. 1956-68); Medicinsku enciklopediju (I. izd. 1957-65; II. izd. 1967-70); Muzičku enciklopediju (I. izd. 1958-63; II. izd. 1971-74); Enciklopediju likovnih umjetnosti (I. izd. 1959-66); Šumarsku enciklopediju (I. izd. 1959-63); Tehničku enciklopediju (I. izd. 1963-73); Otorinolaringologiju (I. izd. 1966); Poljoprivrednu enciklopediju (I. izd. 1967-73); Enciklopediju fizičke kulture (I. izd. 1975— 77); Leksikon JLZ (I. izd. 1914); Atlas svijeta (I. izd. 1961; V. izd. 1974). K. je sudjelovao u pripremama za II. izd. EJ, idejni je začetnik i Hrvatskoga biografskog leksikona. Bio je glavnim urednikom I. izd. EJ te 1. sv. II. izdanja EJ; uz M. Kostrenčića glavnim urednikom 1. i 2. sv. Enciklopedije Leksikografskog zavoda (Opće). Uz to što je osmislio, te svojim duhom i viđenjem izgradio I. izd. EJ, Krležin je autorski i redaktorski prinos vidljiv i u drugim zavodskim edicijama. To se posebno odnosi na teme povijesnoga i estetsko-umjetničkoga kompleksa. Kao redaktor, čitao je sve važnije članke za EJ te članke za Opću, Likovnu i Muzičku enciklopediju. Zapisi, osvrti i eseji nastali kao marginalia lexicographica, objavljeni su u knjizi 99 varijacija (Beograd 1972) i u Sabranim djelima, a dio se nalazi u Krležinoj ostavštini. Uz djelatnosti vezane uz Zavod, Krležin je ured na I. katu Strossmayerova trga 4 u Zagrebu bio dugi niz godina stjecištem mnogih prominentnih ličnosti kulturnog i društvenog života iz zemlje i inozemstva. Nakon požara što je zahvatio III. kat zgrade na Strossmayerovu trgu u lipnju 1977, K. više nije dolazio u Zavod, a o radu su ga izvješćivali suradnici.

LIT.: R. Čolaković, Kazivanja o jednom pokoljenju, Sarajevo-Beograd 1964; Dokumentacija o proslavi 25. obljetnice JLZ-a, Bilten JLZ-a, 1976; S. Lasić, Krleža. Kronologija života i rada, Zagreb 1982; V. Visković, Enciklopedizam Miroslava Krleže, Radovi Leksikografskog zavoda, 1991, 1, str. 133-150.

J. S. R.