LEŠIĆ, Josip

traži dalje ...

LEŠIĆ, Josip, teatrolog (Zrenjanin, 29. III. 1929). Studirao režiju u Beogradu, gdje je 1972. i doktorirao tezom o kazališnom životu u Sarajevu za vrijeme austrougarske uprave. Djelovao i kao kazališni redatelj. Redoviti profesor svjetske drame i kazališta na Odsjeku za opću književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu. U središtu je njegova znanstvenog zanimanja povijest kazališta i dramske književnosti, posebice u Bosni i Hercegovini.

Lešićev teatrološki pristup Krleži obuhvaća analizu njegovih dramskih tekstova i povijest izvedbi njegovih drama u međuratnom Sarajevu. Središnji problem Lešićeve analize piščevih drama njihov je scenski opis, odn. vizualne i akustične sastavnice Krležinih didaskalija. Lešić smatra da je riječ o sloju dramskog teksta koji obogaćuje i proširuje osnovnu dijalošku strukturu novim izražajnim sredstvima i znakovima izrazito scenske naravi. Izgled Krležina scenskog opisa proizlazi iz njegove »latentne rediteljske vokacije koja je, neostvarena u konkretnoj pozorišnoj praksi, došla do izražaja upravo u didaskalijama njegovih drama«. Stoga ti dijelovi dramskog teksta po obujmu, obliku, zadaći i funkciji djeluju poput izvadaka iz redateljske knjige. Lešić vrlo pomno, obradivši cjelokupno Krležino dramsko djelo, razmatra vizualne i akustične scenske znakove te njihove kombinacije. Vizualne sastavnice didaskalija analizira preko likovnog oblikovanja scenskog prostora, osvjetljenja, boje, znakova flore, motiva plamena, vatre i požara. Posljednji je dio posvetio Krležinim dramskim preobrazbama arhetipskog motiva Marijina klečanja pred Isusom. Čitanje akustičnih scenskih znakova obuhvaća glazbu, zvonjavu, razbijanje stakla, smijeh, zvuk vrata i koraka. Kombinaciju vizualnih i akustičnih znakova Lešić razrađuje kroz didaskalijske motive smrti, krvi, meteoroloških pojava, putovanja, znakove faune, vizija, snova i košmara. Lešić zapravo ispisuje semiotičke vrijednosti Krležina didaskalijskog teksta, stvara iscrpan katalog vizualnih i zvučnih znakova koji sudjeluju u njegovoj tvorbi, tumači njihovo značenje, analizira njihovu funkciju i promjene. Na taj način upućuje na intermedijalne veze Krležinih didaskalijskih postupaka i njegova dramskog stvaranja.

Režirao je Kristofora Kolumba u Novom Sadu (Srpsko narodno pozorište, 1963) i Vučjaka u Sarajevu (Narodno pozorište, 1981).

BIBL. J. L.: Dramsko djelo Miroslava Krleže na sarajevskoj sceni, Izraz, 1976, 5; Slika i zvuk u dramama Miroslava Krleže, Sarajevo 1981.

De. D.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993 - 1999.

Citiranje:

LEŠIĆ, Josip. Krležijana, (1993-99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1794>.