LONZA, Tonko

LONZA, Tonko, glumac (Zaton kraj Dubrovnika, 28. IX. 1930). Gimnaziju završio u Dubrovniku (1950), a Akademiju kazališne umjetnosti u Zagrebu (1955). Član Zagrebačkoga dramskoga kazališta (poslije Dramsko kazalište »Gavella«) 1953-68. kad prelazi u HNK, gdje ostaje do 1978; sljedeće četiri godine kao samostalni umjetnik ponajviše surađuje s Teatrom u gostima, a potom je profesor na Akademiji. Nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama. Zahvaljujući snažnu duboku glasu, tehnički besprijekornu izgovoru te sustegnutoj mimici i gesti, ponajčešće dobivao uloge u antičkim, renesansnim i klasicističkim tragedijama i, rjeđe, komedijama te psihološkim dramama stranih i domaćih autora (Sofoklo, Shakespeare, Molière, Ibsen, Čehov, Pirandello; Držić, Vojnović, Ogrizović i dr.).

U izvedbama Krležinih drama tumačio Andreja (Golgota, ZDK, 1954), Kadeta Jankovicha (U logoru, ZDK, 1954), Križovca (U agoniji, HNK, 1969. i Teatar u gostima, 1980), Areteja (Dubrovačke ljetne igre, 1972. i HNK, Split, 1984), Ignjata Glembaya (Gospoda Glembajevi, HNK, 1974. i Narodno kazalište »Ivan Zajc«, Rijeka, 1985), Doktora (Golgota, HNK, 1978). Za ulogu Areteja u Dubrovniku dobio nagradu Orlando.

Na Akademiji 1963. režirao vlastiti izbor Krležinih tekstova Nokturno, koji se u sklopu proslave Krležina 70. rođendana prikazuje u HNK, a kao recitator sudjelovao u izvedbi Baranovićeve simfonijske poeme Pan (na istoimeni Krležin tekst, Koncertna dvorana »Vatroslav Lisinski«, 1975). U igranom filmu Glembajevi (redatelj A. Vrdoljak, 1988) bio Ignjat Glembay.

B. Sen.