LUDENDORFF, Erich

LUDENDORFF, Erich, njemački general (Kruszewnia, 9. IV. 1865 - München, 20. XII. 1937). Jedan od glavnih njemačkih zapovjednika u I. svj. ratu; ideolog tzv. totalnog rata. Nacistički poslanik u Reichstagu (1924-28). Kao rasist, htio je utemeljiti novu, »arijsku« religiju.

Svoju trajnu idiosinkraziju spram rata kao građanskog zanimanja Krleža ilustrira mnogobrojnim primjerima raznih vojskovođa, od baroknih pa do, primjerice, S. Štancera i sovjetskog maršala Tolbuhina. U toj galeriji povijesno poznatih, esejistički tek dotaknutih likova, Ludendorff za Krležu figurira kao jedan od europskih velemajstora smrti. U novinskim, izvještajnim sažecima s bojišta u I. svj. ratu, što ih je pisao kao novinar-početnik zagrebačkih listova, a sabranih u knjizi Ratne teme (Sarajevo 1983), K. analizira Ludendorffove strateške poteze ali i njegovo upletanje u politiku. Inače, »Ludendorff se pred ruskim prostorima i ruskom političkom problematikom izgubio kao blijedi danski princ sa Clausewitzem u ruci« (Staljinska pobjeda pred Moskvom, Borba, 22. II. 1946). I Napoleon mu je samo jedan »Ludendorff svog vremena«, pa ih K. u svome proturatnom gnjevu određuje nedvosmislenom definicijom: »rođeni profesional, koji ratuje jer ne umije drugo nego da pali i robi po ratištima, po svom građanskom pozivu« (Eppur si muove /1919-1938-1961/, Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, Zagreb 1972).

Ni. Pk.