LUTHER, Martin

LUTHER, Martin, osnivač protestantizma (Eisleben, 10. XI. 1483 - Eisleben, 18. II. 1546). Na njemački jezik preveo je Bibliju, a sa svojih 95 teza što ih je izvjesio na vrata crkve u Wittenbergu započeo je borbu protiv papinstva i tradicionalne crkvene organizacije. Iz Katoličke crkve izopćen je 1520. papinom bulom. Isprva radikalan kao reformator, poslije se protivio radikalizmu svojih suradnika i duhovnih istomišljenika Th. Münzera, E. Roterdamskog, U. Zwinglija. U vrijeme seljačkog rata bio je najprije za posredovanje u sukobu između seljaka i feudalaca, no kad su seljačkim ustankom obuhvaćeni i protestantski krajevi, zauzimao se čak za što oštriji obračun s ustanicima. Osnova Lutherova učenja jest političko i ideološko oslobađanje građanstva od papinske i crkvene dominacije i osnivanje »jeftine crkve« koja neće sprečavati neposrednu komunikaciju između čovjeka i Boga, temeljenu na Svetom pismu.

Već u najranijim reminiscencijama o evropskom nokturnu u doba I. svj. rata i o mnogobrojnim crnim mrljama cjelokupne evropske i nacionalne povijesti, Krleža u Zapisu iz godine 1917 (Republika, 1967, 7-8) kao jedini svijetao kontrapunkt asocira pojavu Husa, bogumila, Luthera i Flaciusa. Njegov osobni odnos prema Lutheru najvećim dijelom proistječe iz izrazite simpatije prema protestantizmu, posebice u našim krajevima, koji nije bio nikakva »beznačajna epizoda« već razvijen i plodotvoran pokret kakvim ga povećom fusnotom obilježuje u eseju Illyricum sacrum. Odlomci rukopisa iz kasne jeseni 1944 (Kolo, 1963, 7). Na nekoliko mjesta u tome tekstu apostrofirano je Lutherovo antipapinstvo i pobuna protiv Crkve kao progresivan društveni čin, a u eseju O Erazmu Rotterdamskom (Republika, 1953, 1) u zanimljivoj usporedbi Erazma i Luthera, u dodirnim točkama njihova duha i učenja, ali i u različitim oblicima osobnoga i društvenog ponašanja i djelovanja, osvijetljeni su Lutherov lik i djelo. Lutherovu pojavu na svjetskoj povijesnoj pozornici K. prikazuje kao pojavu »fantoma Eleutheriusa« čije je učenje usmjereno protiv cezaropapizma, odn. protiv »nebeske banke« kako je metaforički ironično predočena Crkva. U Lutherovim riječima K. otkriva vjetar koji je »početak bune, nemira, gužve i kaosa« pa tako neskriveno odaje svoj stav prema njihovu začetniku.

Jo. S.