Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MANN, Thomas, njemački književnik (Lübeck, 6. VI. 1875 - Kilchberg/Zürich, 12. VIII. 1955). Romanopisac i novelist svjetskog ugleda, jedna od ključnih ličnosti u povijesti modernog romana. Nesklon stilskim eksperimentima izrazito modernističkog tipa, Mann je nastavljač velike tradicije XIX. st., ali ujedno osebujan duh koji je uspio ostvariti ironijsku sintezu različitih pogleda na književnost i društvo. Kao antifašistički emigrant i predstavnik humanističke njemačke kulture imao je, za II. svj. rata i nakon njega, kao posrednik i političkog utjecaja. Osim romana, od kojih su glavni Buddenbrookovi (Buddenbrooks, 1901), Čarobna gora (Der Zauberberg, 1924) i Doktor Faustus (1947), te pripovijesti, među kojima se ističu osobito Tonio Kröger (1903) i Smrt u Veneciji (Der Tod in Venedig, 1912), znatan dio stvaralaštva tvore eseji o književnosti, filozofiji i politici, od kojih su za razumijevanje Mannova misaonog svijeta osobito važni zapisi o Goetheu, Tolstoju, Nietzscheu, Wagneru i Freudu.

Krleža se u svojoj esejističkoj i memoarskoj prozi Manna dotiče razmjerno rijetko, uglavnom u usputnim napomenama kojima podupire misli iz nekoga drugog konteksta. Jedini je veći osvrt članak o Mannovu boravku u Parizu (Thomas Mann u Parizu, Književna republika, 1927, knj. IV, br. 1). Nesklon modernim klasicima, koji su uz to i društveni reprezentanti, K. je o Mannu, Valéryju i usporedivim autorima sudio pretežno negativno, bez strpljivosti koja bi bila uvjet složenijoj analizi njihovih književnih djela. Subjektivna očaranost, koja je tako očita u Krležinu susretu s Proustovim djelom, svakako je izostala prilikom čitanja Mannovih tekstova, izuzme li se Smrt u Veneciji, koju K. više puta spominje s mnogo priznanja. Inače Mannu, kao i Dostojevskom, zamjera pripovjedačku tromost, koja ga u Prousta, očito, nije smetala. Stvarni sud, prikriven polemičkim stavom za javnost, bio je vjerojatno za cijeloga života pravedniji. Potkraj života govorio je o Mannu s prizvukom zahvalnosti: »i od njega sam štošta naučio, kao i od André Gidea« (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, IV, Zagreb 1985).

LIT.: Z. Konstantinović, Krleža o nemačkoj i skandinavskoj književnosti, Miroslav Krleža (zbornik), Beograd 1967; J. Wierzbicki, Miroslav Krleža, Zagreb 1980; V. Žmegač, Krležini evropski obzori, Zagreb 1986; A. Leitner, Die Gestalt des Künstlers bei Miroslav Krleža, Heidelberg 1986.

V. Žm.