Krležijana
:: projekt :::: abecedarij :::: tražilica :::: djela :::: kontakt ::

MARAKOVIĆ, Ljubomir, književni kritičar (Topusko, 17. VI. 1887 - Zagreb, 22. II. 1959). U Travniku završio isusovačku gimnaziju, a germanistiku i slavistiku doktorirao u Beču. Kao srednjoškolski profesor službovao u Banjoj Luci, Sarajevu i Zagrebu. Bio je urednik časopisa Luč i Hrvatska prosvjeta. Kao kritičar katoličke orijentacije objavio nekoliko knjiga studija i eseja: Nov život, 1910; Novi pripovjedači, 1929; Hrvatska književnost 1860-1935, 1936; Petar Preradović (monografija), 1969. i dr.

Iako ga je Krleža nazvao svojim »starim protivnikom iz Hrvatske straže« i prilično se ironično izražavao o njemu (»z vitijom i viteznanstvom to nikaj nigdar ničeg skup imalo ni«), Maraković je u početku pozitivno ocjenjivao Krležino djelo: smatrao je, primjerice, da je epoha ekspresionizma »prekaljena u ličnosti Miroslava Krleže« zbog njegove neobične moći »u stvaranju stravičnih imaginarnih vizija, fantastičnih halucinacija duha na podlozi realnosti«, a pišući o ratnim novelama dobro je uočio kako je K. u Zagorčevoj ratnoj nostalgiji za zavičajem suviše »rembrantovski«, ali istinito ocrtao Zagorje, bitno drukčije od onoga »pod starim krovovima«. Drame Golgota i Vučjak Marakoviću su »prodorno snažne tvorevine, a drama U agoniji kao najjača iz glembajevskog ciklusa znači jednu od najsuperiornijih i najkarakterističnijih drama koje su(...) prošle preko evropskih pozornica«.

Međutim, roman Tri kavalira gospođice Melanije ocijenio je negativno, a u povodu objavljivanja Balada Petrice Kerempuha (Ljubljana 1936) napisao je oštru negativnu kritiku polazeći prije svega sa suprotnih ideoloških, svjetonazorskih pozicija. Maraković zamjera Krleži njegov »ukus truleži i raspadanja«, besperspektivnost, napada ga i zbog favoriziranja kajkavštine, zbog razmetanja »blasfemijama te širokogrudnim baratanjem s poviješću«, odn. pretjeranim izrugivanjem feudalaca. Zaključuje da su čitave Balade svojevrstan »danse macabre« bez izlaza.

BIBL. LJ. M.: Ekspresionizam u Hrvatskoj, Čas, Ljubljana 1923, 17; O Vučjaku, Hrvatska prosvjeta, 1924, 1; Iza ekspresionizma, Hrvatsko kolo, 1928, 8; Moderni objektivizam, ibid., 1930, 11; Krležine »Balade Petrice Kerempuha«, Hrvatska prosvjeta, 1937, 1-2.

LIT.: S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924), Zagreb 1987; isti, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, Zagreb 1989.

M. Šel.