MAROEVIĆ, Tonko

MAROEVIĆ, Tonko, pjesnik, esejist, prevoditelj i kritičar (Split, 22. X. 1941). Nakon klasične gimnazije u Splitu (1959), diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. Djelovao kao sveučilišni nastavnik, potom kao znanstveni suradnik Centra za povijesne znanosti u Zagrebu. Djela: Primjeri (pjesme, 1965); Polje mogućeg (likovne kritike, 1969); Zrcalo Adrijansko (eseji, 1989) i dr. Vrlo aktivan kao kritičar i kroničar kulturnih zbivanja, Maroević prati hrvatski likovni i književni život, gotovo programatski u europskom kontekstu. Posebno se zanima prožimanjem likovnih umjetnosti i književnosti, pa se u tom kontekstu pozabavio sličnom problematikom i u Krleže. U tekstu Slikarstvo Filipa Latinovicza (Zbornik Trećeg programa Radio-Zagreba, 1978, 2), nastoji iz sviju silnica Krleži suvremena likovnog obzora odgonetnuti mogući izgled Filipova slikarstva (Kraljević-Babić-Junek-Hegedušić). U eseju Krleža prema Meštroviću (Život umjetnosti, 1982, 33/34), uz opsežnu analizu stvarna i idejnog odnosa pisca i kipara, otkriva Meštrovića kao »kvasac« za lik skulptora Rajevskog iz Banketa u Blitvi. Čisto književnom tematikom bavi se u ogledu Krležin Thanatopolis (Zagreb 1988). U počast dovršenom životu velikog pisca Maroević tragom Krležinih djela nastoji skicirati piščev osobni odnos prema smrti, utvrđujući ga kao trajni dijalog koji i nakon Krležine smrti ostaje neprekinutim.

Ni. Pk.