MEREŠKOVSKI, Dmitrij Sergejevič

traži dalje ...

MEREŠKOVSKI, Dmitrij Sergejevič, ruski književnik i filozof (Sankt Peterburg, 2. VIII. 1866 - Pariz, 9. XII. 1941). Zanimanje za religiozno-mistična pitanja i bavljenje suvremenom francuskom poezijom odredili su način njegova utjecaja na rađanje »dekadentne« ruske kulture u kojoj je ponikao ruski simbolizam. Nakon oktobarske revolucije emigrirao u Francusku, gdje je djelovao kao utjecajan kršćanski mislilac, pjesnik i prozaik.

Krleža o Mereškovskom piše kao o pravoslavnome mistiku koji »svojim maglama o ruskom problemu, o državnopravnom uzvisivanju pravoslavnoteološkog pojma carstva, sa svojim teokratskim i autokratskim idealiziranjem nacionalističko šovenskog misticizma« nastoji osporiti rezultate boljševičke revolucije. U prikazu njegove knjige o Napoleonu (Jedna slaba knjiga, Hrvatska revija, 1929, 9) smatra ga lošim piscem, »od početka sumnjivim«. Godinu dana prije Mereškovski je govorio na Kongresu ruskih pisaca i novinara u Beogradu, što Krleži zacijelo nije promaklo, a bio je i u Zagrebu, pa kad je došao ponovno (1930), postao je Krleži predmetom analize fascinacije naše građanske elite njegovim djelom i ulogom (Sjajne plovke gospodina Ive plemenitog Brlića, u knj. Moj obračun s njima, Zagreb 1932). »Smiješna je naša štampa kad laje protiv Rusije« - kaže K. u tekstu Eppur si muove (1919-1938-1961) - videći u njezinim autorima »poklonike Mereškovskoga«, čija će mu se antipatična uspomena javiti konačno u Zapisima sa Tržiča (Sarajevo 1976). Mereškovskog je K. držao članom »falange poklonika Baudelairea« (O stogodišnjici Baudelaireove smrti, Forum, 1967, 9-10). Zanimljivo je da Donadini u članku Savremenikov barokizam (Kokot, 1917, 9), u kojemu negativno piše o Panu, upućuje na Mereškovskoga kao na kriterij.

Vl. Bo.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

MEREŠKOVSKI, Dmitrij Sergejevič. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1884>.